(1561—1627)
Rodio se u Cordobi, studirao je u Salamanki, ali se vratio u rodni grad gdje je uživao beneficije od neke crkve. U pedesetoj godini se zapopio i bio je kapelan kralja Filipa III. u Madridu. Bio je strastven kartaš i mnogo je novaca izgubio, da bi na kraju umro u bijedi. Gongora je najznačajniji pjesnik u staroj španjolskoj književnosti, jer je bio lucidan stvaralac i reformator poetskog jezika, smion i svjestan svoje poetske avanture, "jedne od najviših na našem kontinentu". On je vjerojatno prvi lansirao jedan od modernih poetskih principa: "U ljubavi nije važno što se kaže nego što se osjeća, u poeziji nije važno što se osjeća nego što se kaže". Hladan i sabran duh, bio je majstor stiha, nenadmašan arhitekt pjesme, tvorac neobičnih metafora i velik poznavalac jezika. Spočetka je pisao romance i letrille u tradicionalnom duhu, suptilne i jednostavne, ali obogaćene novim, svježim izrazima te se već u njima očitovao pjesnik izvanredne snage i inventivnosti. Tu vrstu pjesama, kao i sonete, pisao je Gongora do kraja života, ali je pravu buru izazvao oko 1612. kad su se pojavile njegove poeme Polifem i Galateja (Fabula de Polifemo y Galatea) i Samoće (Soledades). Tu je dao vrhunac svoje poetske pustolovine stvorivši svoju poetsku školu KULTERANIZAM (culto — učen) ili gongorizam. Te pjesme izazvale su nezapamćene polemike, u kojima je bilo i uvreda i podvala svake vrste. Najoštriji protivnici bili su mu Lope de Vega i Ouevedo, koji su kulteranizmu suprotstavljali KONCEPTIZAM, tj. misao i oštrinu duha, prije svega. No i oni su mnogo naučili od Gongore. Ali polemike nisu bile bez razloga. Gongorine poeme zaista su bile osobene i mogli su ih čitati samo najučeniji ljudi. Sintaksa u njima bila je latinska, s mnogo latinizama, s bezbroj pojmova iz mitologije; simboli i slike bile su neobične, katkada izvještačene, zbijene i mutne. Vidjelo se da ih je gradio strastven artist, koji je nastojao da ni u jednom stihu ne bude onakav kakvi su drugi. Sve je tu hladno, odmjereno, deskriptivno, puno boja i muzike. Imaju te pjesme i svojih slabosti, ali Gongora je preko njih dao velik doprinos španjolskoj i evropskoj poeziji. Da predstavljaju veliku teškoću za prevodioca, to nije ni potrebno napominjati.
Post je objavljen 24.09.2008. u 21:23 sati.