PROFESORICA I MAMA

srijeda, 24.09.2008.

LUIS DE GONGORA

(1561—1627)
Rodio se u Cordobi, studirao je u Salamanki, ali se vratio u rodni grad gdje je uživao beneficije od neke crkve. U pedesetoj godini se zapopio i bio je kapelan kralja Filipa III. u Madridu. Bio je strastven kartaš i mnogo je novaca izgubio, da bi na kraju umro u bijedi. Gongora je najznačajniji pjesnik u staroj španjolskoj književnosti, jer je bio lucidan stvaralac i reformator poetskog jezika, smion i svjestan svoje poetske avanture, "jedne od najviših na našem kontinentu". On je vjerojatno prvi lansirao jedan od modernih poetskih principa: "U ljubavi nije važno što se kaže nego što se osjeća, u poeziji nije važno što se osjeća nego što se kaže". Hladan i sabran duh, bio je majstor stiha, nenadmašan arhitekt pjesme, tvorac neobičnih metafora i velik poznavalac jezika. Spočetka je pisao romance i letrille u tradicionalnom duhu, suptilne i jednostavne, ali obogaćene novim, svježim izrazima te se već u njima očitovao pjesnik izvanredne snage i inventivnosti. Tu vrstu pjesama, kao i sonete, pisao je Gongora do kraja života, ali je pravu buru izazvao oko 1612. kad su se pojavile njegove poeme Polifem i Galateja (Fabula de Polifemo y Galatea) i Samoće (Soledades). Tu je dao vrhunac svoje poetske pustolovine stvorivši svoju poetsku školu KULTERANIZAM (culto — učen) ili gongorizam. Te pjesme izazvale su nezapamćene polemike, u kojima je bilo i uvreda i podvala svake vrste. Najoštriji protivnici bili su mu Lope de Vega i Ouevedo, koji su kulteranizmu suprotstavljali KONCEPTIZAM, tj. misao i oštrinu duha, prije svega. No i oni su mnogo naučili od Gongore. Ali polemike nisu bile bez razloga. Gongorine poeme zaista su bile osobene i mogli su ih čitati samo najučeniji ljudi. Sintaksa u njima bila je latinska, s mnogo latinizama, s bezbroj pojmova iz mitologije; simboli i slike bile su neobične, katkada izvještačene, zbijene i mutne. Vidjelo se da ih je gradio strastven artist, koji je nastojao da ni u jednom stihu ne bude onakav kakvi su drugi. Sve je tu hladno, odmjereno, deskriptivno, puno boja i muzike. Imaju te pjesme i svojih slabosti, ali Gongora je preko njih dao velik doprinos španjolskoj i evropskoj poeziji. Da predstavljaju veliku teškoću za prevodioca, to nije ni potrebno napominjati.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum