Barok u Europskoj književnosti
Trajanje: od kraja 16. do sredine 18. stoljeća
Mjesto: Italija, Španjolska
Naziv barok dolazi od portugalske riječi barocco (vrsta bisera nepravilna oblika i nevelike vrijednosti) što ukazuje na formalno neusustavljen, neobičan i pretjerano kićen umjetnički stil bez posebnog značaja i vrijednosti.
Značajke baroka: kićenost, gomilanje ukrasa, neobična i bogata metaforičnost, vraćanje pobožnosti i religijskim temama
Ponovno zanimanje za religioznu tematiku plod je utjecaja pokreta PROTUREFORMACIJE ili KATOLIČKE OBNOVE (reakcije Katoličke crkve na protestantizam odnosno reformaciju koju pokreće Martin Luther).
LIRIKA
Česte teme i motivi barokne poezije su smrt i spoznaja o prolaznosti svijeta, života i čovjeka.
Pjesnici daju tragičnu viziju vremena u kojem žive.
Stilska pretjerivanja, neprirodnost i afektiranje narušavaju kvalitetu barokne poezije.
Pjesnik želi začuditi čitatelja – služi se neobičnim, čudnim metaforama, igrama riječi...
Najznačajniji predstavnici:
• GIAMBATTISTA MARINO (1569. – 1625.) Talijanski predstavnik, začetnik MARINIZMA, pjesničkog smjera kojega karakterizira naglašena uporaba neobičnih motiva, složenih i neobičnih metafora, zvučnih figura i ponavljanja. Napisao nekoliko tisuća lirskih pjesama i veliki mitološki spjev ADONIS.
• LUIS DE GONGORA (1561. – 1627.) Španjolski predstavnik, oživljuje talijanske i španjolske pjesničke oblike (romance). Gongorin stil kao i cjelokupno njegovo pjesništvo, imao je mnoštvo sljedbenika i oponašatelja, pa je tako nastao GONGORIZAM – pjesnički smjer i stil nastao po ugledu na Gongorin stil.
EPIKA
Na području epike događaju se značajne promjene.
Pjesnici se okreću temama iz nacionalne povijesti (uzor je Vergilije jer je i on autor nacionalne epopeje).
Ep mora biti poučan, s jasnim porukama u duhu kršćanstva (jer je 16. st. Vrijeme kad vlada katolička cenzura).
Najznačajniji predstavnik:
• TORQUATO TASSO (1544. – 1595.), talijanski pjesnik, autor epa OSLOBOĐENI JERUZALEM u kojem je u 20 pjevanja opjevao Prvi križarski rat (započeo 1096. g., a završio oslobađanjem Jeruzalema). U epu se osim srednjovjekovnih vitezova javljaju hrabre žene ratnice, čarobnice, čarobnjaci, demoni, anđeli... Njegov pogled na svijet i čovjeka je bio pesimističan.
DRAMA
Kazališni život je izrazito živ i popularan.
Gledatelji pokazuju veliku zainteresiranost za dramska djela.
Cilj predstave je zabaviti gledatelja i zato pisci miješaju žanrove (komično, tragično)
Osnovno obilježje dramskog djela je dimanička radnja puna iznenađenja i stilski kićena.
Isprepliću se tri bitna osjećaja RELIGIOZNI, MORALISTIČKI, OSJEĆAJ ČASTI.
Predstavnik:
• LOPE DE VEGA (1562. – 1635.) španjolski dramatičar, reformator. Napisao 1500 kazališnih komada. Proveo reformu kazališta (klasičnu dramu od 5 svodi na 3 čina, odbacuje Aristotelovsko učenje o jedinstvu vremena i mjesta, miješa komično i tragično, uvodi ličnost lakrdijaša, komedija po ukusu publike).
Barok u Hrvatskoj književnosti
Trajanje: 17. st.
Hrvatska barokna knjiženost obilježena je utjecajima pokreta PROTUREFORMACIJE kojom se nastoji zaustaviti širenje protestantizma.
Značajan je utjecaj isusovačkog reda čija je prosvjetiteljska djelatnost usmjerena širenju duha katoličke obnove.
Značajne Isusovačke škole su otvorene u Varaždinu, Požegi, Zagrebu.
Četiri kruga hrvatskih baroknih pisaca: DALMATINSKO – DUBROVAČKI, OZALJSKI, KAJKAVSKI, SLAVONSKI.
Post je objavljen 24.09.2008. u 21:20 sati.