Marketing
Jato
Kad god dođe jesen i u zraku već zamiriši zima, pomalo sam zbunjen jer ne znam trebam li ostati ili nekud otići u ljepše toplije krajeve. I dok neki vremenom bivaju sve mudriji, pa se sve manje zamjeraju i nauče se koristiti veze i poznanstva i služiti se drugim moralno upitnim pripomoćima, meni to baš ne ide. Dapače, sve manje mogu šutjeti, a čak mi je i smiješno kako se nesposobni zapetljaju u konce svojih intriga, pa im se katkad i nasmijem u brk (iako znam da će mi to zamjeriti i pokušati se osvećivati). Rado bih odlepršao što dalje i barem na koji mjesec ama baš sve iza sebe zaključao u ladice. To nažalost nije moguće, a ponajprije zbog mog gnijezda koje bi bilo nesigurno, a tu je i ptić i moja družica golubica. Gledam kako lokalni političari zapošljavaju svoje žene u državnim i inim gradskim službama, a poslije će bez imalo skrupula stati za govornicu i drugima prosipati savjete i moralne i druge prodike. Veze i poznanstva, korupcija i mito caruju više nego ikad do sad, a pričalo se da je to bio zaštitni znak nekih prošli vremena. Ljudi svašta lupetaju, a ptice lete iznad njih, pa svašta vide i čuju, i s pravom sve manje vjeruju ljudima jer laž je postala odlika koja se čak i cijeni i opće je prihvaćena. Ljudi kopiraju ptice pa se zbližavaju u jata, pa svatko svoje jato štiti i podržava. Što veće jato to si sigurniji, a ja se uporno držim po strani, kao golub s greškom. Zima dolazi i morat ću cvrkutati i po hladnoći, drhtat ću od vjetra i na krila će mi se inje pohvatati. Tako malo srce, (moj mali motorić) morat će sve to odraditi. Nije više ni ono mlado i ne mogu se niti od njego očekivati čuda. Ponekad naiđem na labudove na Savi i uvijek me razvesele, onako bijeli i dugovrati. I oni imaju jata ali uvijek odlete ujesen jer ne žele riskirati. Ja nemam izbora, ali da sam sam, ne bih niti trena dvojio. Nikad me više ovdje ne bi vidjeli.
Post je objavljen 24.09.2008. u 11:18 sati.