"Skatulu o' postoli" prvi je otvorio Galeb (i vec objavio u knjizi poezije), kasnije je spominje i Dalmacija moja inspiracija, jer je dobro uocio cime se Vesna i ja bavimo u posljednje vrijeme i koju fazu je usao borut.blog.hr. Ali bavio bih se ja i drugim stvarima da me nije zadesila nevolja sa zubima, pa se, kako mi izgled nije za paradu, ne micem puno iz kuce!!! Proces koji je poceo kada su se u "kutiju od postola" uz crno bijele (prethodni post) pocele odlagati i prve kolor fotografije
......................
uspjesno je tada saniran mostom koji je, prekrivajuci postojece zube i nadomjestajuci one koji su povadjeni uglavnom zahvaljujuci nesretnim padovima i udarcima u sportu, prekrivao je citavu gornju vilicu. Odolijevao je taj most svim nedacama desetljeca, sve dok proslog tjedna nisam cuo: "krccccccccccccc!" - i gotovo. Zubar je bez uporabe bilo kakvih pomagala izvadio most sa svim zubima unutra, zamotao mi ga u papiranutu maramicu, predlozio da ga cuvam za uspomenu i napravio raspored vadjenja zubnih korjena koji su ostali u vilici. Necu o svakom zahvatu koji je iza mene i sivanju rana nakon kirurskih intervencija, nego samo da se zna da ce posljednje cupanje biti u nedjelju u 19,00 sati. ("Ajme, majko moja!")
Škatula o' postoli (by Galeb)
Srce mi je vazela škatula o' postoli,
Skrila moje tajne, jubavi i boli.
Godinan san meća u nju svoje riči,
Kad san bija sritan, kad bi dušu liči.
Nevere i bure sve su u nju stale,
Svitla i bonace ča su misli slale.
I naciklo srce u mojoj samoći,
I osmih na licu i suza u noći.
Na staron škartocu još mi pisme čuva,
Rani moju dušu pinkon crna kruva.
I sva moja mladost i jubav ča voli,
Slila se u tami škatule o' postoli.
Post je objavljen 19.09.2008. u 18:44 sati.