Francuski tip stožera
Dakle, tijekom povijesnog razvoja modernog stožernog sustava i modela svi su se tadašnji europski vojni stožeri temeljili na švedskom sustavu vojnog stožera kojeg je utemeljio Gustav Adolf. No, ipak sve su se tadašnje europske države (vojske) trudile da u sustav i organizaciju stožera unesu i neko svoje karakteristično obilježje, ali sve su to na kraju bile samo inačice koje su se temeljile na švedskom stožernom sustavu. To se zapravo dogodilo zato što je sastav vojnih snaga švedskog kralja Gustava Adolfa bio nekako europsko-internacionalan. Pod zastavom švedskog vojskovođe borili su se mnogi njemački gradovi-državice što će kasnije omogućiti rađanje modernog teutonskog militarizma. Isto tako i 'britanska kruna' bila je dobro zastupljena u sastavu vojnih snaga Šveđana sa pukovnijama kojima su zapovjedali Hepbern, Mekej, Stargejt i Lamson, a koje će kasnije u povijesti biti zapamćene kao 'škotska brigada' kojom je zapovijedao ser Džon Hepbern. Isto tako je švedski sustav ušao i u francusku vojsku kada je 1639. Rišelje preuzeo ostatke te Gustavove vojske. Te postrojbe postat će ubrzo elitne postrojbe francuske vojske kojima će zapovijedati Bernar od Saks-Vajmara koji će opet kasnije biti učitelj maršala Tirena, a sve će to i svi će oni ostaviti svoj obod i utjecaj na francuske vojne znanstvenike i teoretičare. No, dobro, doba koje nastaje nakon smrti Gustava Adolfa neko je novo doba u povijesnom razvoju stožera, pa bi bilo možda dobro podsjetiti na neke značajnije činjenice u radu stožera toga doba. Naime, u pukovnijskom stožeru postoji časnik kvartirmajstor koji je u početku 'časnik tabornik', a kasnije dobiva i zadaće izviđanja i obavještajne službe. Pukovnijski bojnik (današnji glavni operativni časnik) izdavao je zapovijedi nižim časnicima i provodio nadzor nad pripadanjima za satnije, a bio je i odgovoran za stegu i unutarnju službu (dežurstvo, straža, požarstvo, redarstvo) u taboru (vojarni). To pak su dužnosti koje još i danas obnašaju glavni operativni časnik i pobočnik zapovjednika. Glavni stožer zapovjedništva imao je načelnika izviđača koji bi odgovarao današnjem obavještajnom stožernom časniku. Sve u svemu taj stožerni sustav ipak nije pokazao punu realizaciju logičkih razlika između operativnih, logističkih i administrativnih poslova, a samim time nije ni bilo kanaliziranih dužnosti stožernih časnika koje iziskuje moderan vojni stožer. Upravo poradi toga sredinom 17. stoljeća švedski sustav pretrpjet će u Francuskoj neke značajnije promjene. Te promjene uveo je Rišelje, a ogledale su se u tomu što su administrativne dužnosti stavljen pod upravu intendanta koji je djelovao preko svojih komesara koji su vršili isplatu plača vojnicima, dijelili pripadanje u streljivu, hrani i opremi, te provodili opskrbu postrojbi. Pojavom intendanta i njegovih komesara polako se počeo gubiti utjecaj kvartirmajstora koji su se još uvijek zadržali u njemačkoj i britanskoj vojsci. U to povijesno doba Francuskom vojskom zapovijedao je kralj, a u njegovoj izočnosti tu ulogu preuzimao je maršal Francuske (konstabl). Maršalu (konstablu) bili su podređeni generali. Zapovjednicima su bili dodjeljivani glavni časnici (feldmaršali) koji su se tada nazivali 'marechal de camp'. Tako su ti 'marechal de camp' postali načelnici stožera, a operativne dužnosti obnašali su 'marechal de bataille' koji je bio podređen 'marechal de camp'. Istodobno pojavljuju se u francuskom tipu stožera stožerni časnici koji se nazivaju 'marechal general de logis' koji se brinu za provedu hodnji, uređenje tabora, reguliraju prijevoz i opskrbu postrojbi. S manjim nebitnim razlikama bio je ustrojen i vojni stožer tadašnje Španjolske. Dakle Francuzi su zamijetili da postoje razlike između svakodnevne opskrbe postrojbi (streljivom, hranom i opremom) od drugih logističkih poslova, pa su uveli intendanta koji se bavio financijama i opskrbom, a otuda onda dolazi i opskrbni časnik koji postoji u stožerima vojske SAD koji je samostalan u odnosu na logističkog časnika stožera.
Post je objavljen 18.09.2008. u 21:57 sati.