Marketing
Učim svahili
Ovih dana intenzivno razmišljam o učenju svahilija. No vjerojatnost da se u hrvatskim knjižarama pronađe gramatika ili rječnik tog jezika jednaka je očekivanju da se Hrvatska pripoji Zimbabveu. Iako se ne bih kladila na ovo posljednje, božemiprosti, s našim se političarima nikad ne zna.
Sad se nameće pitanje zašto bih baš učila svahili? E, pa zato da budem spremna za selidbu u Afriku. Ipak je to jezik kojim se mogu sporazumjeti širom afričkog kontinenta. Razmišljajući malo o odredištu na koje bih mogla otputovati, uzela sam kartu, zatvorila oči i gađala naslijepo. Pogledam… nasumičan je izbor: Sveti Toma i Princip. Nije loše. Štoviše, portugalski je službeni jezik pa i ne moram učiti svahili. Ali danas je jako korisno biti poliglot pa ću radije naučiti oba. Barem na našoj televiziji ima sapunica i na portugalskom.
Ako se čini da me iznenada spopalo neko čudno raspoloženje, točno je. Reakcija na naglu promjenu vremena. Dosad sam to stoički podnosila, ali evo, ne mogu više izdržati, priznajem: zimogrozna sam. Ljeti mogu pretrpjeti i najveću vrućinu; koliko god otpuhivala i gunđala, vapila za povjetarcem, sve mi je to lakše izdržati. Hladnoća me užasava.
Zimske radosti i uživanje u idiličnim slikama snijegom prekrivena krajolika zaista me oduševljavaju, ali što se mene tiče – zima bi mogla trajati točno toliko koliko se može zadržati ta ljepota. Taman za Božić i Novu godinu. Sve ono prije i poslije ipak bi trebalo biti humanije prema nama zimogroznima. Treba mi toliko slojeva odjeće da me ni vlastiti pas ne prepoznaje kad ulazim u dvorište tako prekrivena naslagama zimske opreme.
Zato imam svoj afrički plan. Zlu ne trebalo, jer - naši su celzijevci rano podivljali a prosječna je godišnja temperatura Svetog Tome i Principa 27 stupnjeva. Ako ništa drugo, barem mogu osmisliti strategiju, učiti jezik. A to što nema u knjižarama…pih! Pa ima na internetu: Ndio! Ninazungumza Kiswahili!
Autoportret: Biglobuta Bluebu
Post je objavljen 16.09.2008. u 18:45 sati.