Moram priznati da mi se u ovih tjedan dana život okrenuo naglavačke. U doslovnom smislu. Da mi je netko rekao prošli tjedan da će mi se ovo sve dogoditi, laganini bih se zapitao - jesi li ti na nekakvim narkoticima?
Nakon poslovno neuspješnog razgovora početkom tjedna, stigne poziv - i gle, vraga, za mene je! Ludilo. Kaže teta - ja sam ta i ta, iz tog i tog mjesta; čula sam za Vas pa ako ste voljni raditi imam ponudu za Vas. Odmah sam si pomislio - "Okkk, prestanite me sprdati tko god da je!!" No, kaže teta da joj je djelatnica otišla nenadano i da ima upražnjeno mjesto, pa bi ona voljela da dođem na dogovor sutra. Naravno da sam pristao iako nije puna satnica; čisto me zanimalo što se nudi.
Sutradan se zaputih autom i trebalo mi je oko 2 sata, minimalno, no imao sam o čemu razmišljati tako da mi nije smetala vrućina koja me laganini podgrijavala! Stigoh ja na cilj, škola nova i super izgleda. Takve u mom gradu nema, zasigurno. Lijepo ja pronađem tetu, pa smo si malo pričali uz kavu i kekse i mogu reći da sam ugodno iznenađen. Reče mi - kolega, imat ćete sve što Vam treba, samo kažite. Ruke su mi odrješene. I to upravo u onome što oduvijek htjedoh predavati. Mom zadovoljstvu nije bilo kraja.
Isti dan sam tumarao susjednim gradom u potrazi za stanom (i namučio se!), a u četvrtak se doselio s autom punim stvari. U petak ujutro me, naravno, čekalo učiteljsko vijeće. Nakon toga mi rekoše da trebaju čovjeka u još jednoj školi pa neka odem na razgovor. I to je prošlo više manje dobro (no tamo mi nešto ne štima, a ne znam još što, hmm), pa sam i njihove sate dobio. Eto mi sad i 6 sati prekovremeno.
Naravno da mi pola priručnika fali jer ih netko nije vratio, naravno da cijeli dan tipkam da si bar donekle posložim nastavne teme prije početka i napravim plan. Krećem od nule. Ali, neka. Biti će naporno, ali ću bar ispeći zanat. Hrpu toga imam u glavi, hrpu pitanja i nejasnoća, ali nema šanse da to pokažem pred djecom jer će me razapeti.
U utorak je dan D. Držite fige.
Post je objavljen 30.08.2008. u 21:22 sati.