Marketing
HOROR
Mali se jutros u 05.30 probudija s temperaturon.
Šesti dan života, a on 38,5.
U 08.00 ga prigledala pedijatrica, odlična kućna prijateljica, odma ga uputila vadit krv, napravit EKG, snimit pluća.
Povišeni leukociti, ubrzan rad srca, mora ostat u bolnici.
Doletili i drugi kućni likari, kažu da nije vitalno ugrožen, ima infekciju zarađenu u šporkon rodilištu, dobiva antibiotike infuzijon.
Sridnji dolazi kasno večeras.
Oko podne je odnekud s puta nazva Svoju za javit se, ona plače, morali mu reć, poludija.
Malenog mama doji pa smi uz njega sidit od ujutro do navečer, osin kad ide kući jest i pit, noću ne, nema di bit.
Nije za virovat al ne postoji na dječjem odjelu niti jedan ležaj za dojilje, ništa, samo jedna jedina rasklimana stolica na koju mlade mame ne mogu uopće sist ako su šivane pri porodu, a naša je.
Iako su svi likari iz obitelji sigurni da nije ništa opasnog meni puca glava od straha.
I od horora, sramote i užasa dječjeg odjela.
Živili ministrica obitelji Suzana Pašteta i briga naše vlasti za natalitet i obitelj !
UPDATE
Jutros nema temperature, otkucaji srca se smiruju, leukociti isto, jede, ako tako nastavi moga bi sutra kući.
Zaboravila reć, kad je jučer primljen u bolnicu mama mu morala upisat ime.
Imamo Luku.
Post je objavljen 30.08.2008. u 18:01 sati.