plava brazda
subota, 30.08.2008.
HOROR
Mali se jutros u 05.30 probudija s temperaturon.
Šesti dan života, a on 38,5.
U 08.00 ga prigledala pedijatrica, odlična kućna prijateljica, odma ga uputila vadit krv, napravit EKG, snimit pluća.
Povišeni leukociti, ubrzan rad srca, mora ostat u bolnici.
Doletili i drugi kućni likari, kažu da nije vitalno ugrožen, ima infekciju zarađenu u šporkon rodilištu, dobiva antibiotike infuzijon.
Sridnji dolazi kasno večeras.
Oko podne je odnekud s puta nazva Svoju za javit se, ona plače, morali mu reć, poludija.
Malenog mama doji pa smi uz njega sidit od ujutro do navečer, osin kad ide kući jest i pit, noću ne, nema di bit.
Nije za virovat al ne postoji na dječjem odjelu niti jedan ležaj za dojilje, ništa, samo jedna jedina rasklimana stolica na koju mlade mame ne mogu uopće sist ako su šivane pri porodu, a naša je.
Iako su svi likari iz obitelji sigurni da nije ništa opasnog meni puca glava od straha.
I od horora, sramote i užasa dječjeg odjela.
Živili ministrica obitelji Suzana Pašteta i briga naše vlasti za natalitet i obitelj !
UPDATE
Jutros nema temperature, otkucaji srca se smiruju, leukociti isto, jede, ako tako nastavi moga bi sutra kući.
Zaboravila reć, kad je jučer primljen u bolnicu mama mu morala upisat ime.
Imamo Luku.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig