S Motovuna puca pogled na okolna brda i naselja, ali i na – meni najljepšu – cestu, Buzet – Ponte Porton. Uz Mirnu, uz motovunsku šumu. Šumari redovito kose travu, zelenilo vlada cijele godine, ima i ravnih pravaca ali i zavoja, ma milina je voziti njome...
A sad malo motovunskih detalja:
I sličice iz trgovinice, jedne od najljepše uređenih što vidjesmo:
Moj dojam – previše automobila. Sklanjali smo se svakih pet minuta u kućne veže i dućančiće kako bismo propustili neki auto. Mi smo sparkali auto u podnožju brda, propješačili do gore i usput prošli pored čuvanog i naplaćivanog parkirališta (krcatog). Na ulasku u grad rampa. Koja baš i nema neku svrhu. Parkiranih prometala – svugdje naokolo, uz kule i prolaze, čudo jedno... Pola znamenitosti nisam ni slikala jer su pored njih nečiji ljubimci ulovili hladovinu i čekaju svoje lijene vlasnike.
Za kraj, jedna motovunska maca prekrasnih očiju:
Post je objavljen 29.08.2008. u 12:04 sati.