Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/diavola

Marketing

Zagradski vrh i pokoji trač iz Vagabunda

Zagradski vrh je više nego lako za osvojiti. Kao što sam spomenula, najčešće se osvaja u kombinaciji s drugim susjednim vrhom - Viševicom. Vrh je u HPO-u pod rubrikom "Gorski kotar - južni dio", a kod Poljaka se vodi u "Planinsko zaleđe Crikvenice". Do tamo smo došli auto-cestom Zagreb-Rijeka pa preko Fužina i Liča.

Zagradski je vrh atraktivan i jednostavan za osvojiti i za neplaninare. Vidjeli smo da reklamiraju ture za Zagradski vrh iz N. Vinodolskog i Crikvenice. Ima i tura pješačenja iz Bribira do Zagradskog vrha. Kako je općepoznato da mi nismo tako ambiciozni planinari, mi smo krenuli od planinarskog doma Vagabund, odakle kreće markacija i odakle je najkraći put za do vrha.


Photobucket

Vagabund (Vagabundova koliba) je simpatična planinarska kućica uz tu glavnu cestu, ne možete je promašiti. Ima dosta parkiranih automobila pa pretpostavljam da ima dobru reputaciju i što se klope tiče. Mislili smo tamo spavati, noćenje je 65 kuna, međutim, nije bilo mjesta. Za kuću vam treba vreća, a možete iznajmiti posteljinu od vlasnika. Vlasnik objekta nije bio raspoložen za neki razgovor, djelovao je dosta nervozan i nestrpljiv. Moji mi kažu da sam preosjetljiva i da nam je tip odgovorio sve što smo ga pitali. No, meni se nije svidio stav, sav bitan, eto pun je, puna mu je terasa, a mi sad tu nešto... pa mu nisam htjela ostaviti ni lovu za ručak. Odlučili smo krenuti dalje, naći i smještaj i ručak.

Usput, kad me pitao zašto se nismo najavili, rekla sam da sam zvala broj iz knjige Željka Poljaka, ali da je automat javio da taj broj ne radi. A on meni na to da taj broj nikad nije ni postojao i da ne zna odakle Poljaku taj broj. Hm, šteta da autor knjige nije zamolio nekoga (platio) da mu provjeri sve telefonske brojeve koje je naveo na početku knjige Hrvatske planine. Ako je knjiga novo izdanje 2007. onda se očekuje update svih mogućih podataka, pogotovo ovih koji su važni. Ovo je drugi broj planinarske kuće iz knjige da ne radi uopće.


Krećemo dalje cestom i prvi objekt na koji nailazimo s lijeve strane je neki objekt Vera. Parkiramo, izlazimo vanka, prvi dojam: netko si je jako dao truda da uljepša prostor cvijećem i zelenilom. Jako lijepa terasa. Poslužuje nas iznimno ljubazna žena, osmijeh na licu, domaćinska atmosfera. Odmah odlučujemo tu klopati. Žena nas obavještava da imaju povoljan apartman za iznajmiti, za 30 eura, oduševljavamo se i uzimamo. Apartmanu ću posvetiti jedan cijeli post, hehe, onda znate da ima posebnih razloga...

Photobucket


Papala sam gulaš od par vrsta gljiva.

Photobucket



Nakon što smo se dobro naklopali, vrijeme je bilo za planinarenje. 14h, pun stomak, divna kombinacija za fizičku aktivnost hehe, no, hajde, idemo razbiti unešene kalorije.



Početna markacija je iza Vagabunda. Ubrzo izbijate na cesticu duž koje je niz vikendica. Evo dvije...

Photobucket


Photobucket


Pretpostavljam da ti ljudi ne vole sunce, jer tko bi ih, inače, natjerao da rade kuće u kotlini i u šumetini. Imaš dva sata svjetla dnevno, hehe... ja bih uvijek prema suncu/na suncu, svjetla/topline mi treba...



Nakon što prođete vikendice ulazite dublje u šumu. Evo trenutak izlaska iz šume i prvog pogleda na Zagradski vrh:

Photobucket


Evo specifične kućice za lovce na kojoj su čak(!) postavljena stakla.

Photobucket



E sad tu su bile markacije.

Photobucket


Staza podijeljena na lakšu i težu. Pliz, idite težom, jer je ova lakša ubitačna. Mi smo se, na moje inzistiranje, odlučili za lakšu i ostali zabezeknuti koliko je ta lakša staza - duža. Obišli cijelo brdo prije nego smo došli do vrha. A da smo išli "težim" putem odmah bi krenuli prema vrhu, kako smo ga i vidjeli i došli tri put brže. A nije uopće problematično. Dakle, birajte "težu" varijantu.


Evo nas i na vrhu.

Photobucket

Žig...

Photobucket


Prekrasan pogled na Viševicu, Bitoraj i Riječki zaljev.

Photobucket


A gle oblaka...

Photobucket


Spust dolje (onom kao težom stazom).

Photobucket


Lijep izlet kojeg svakako mogu svladati i neplaninari. Do vrha sat vremena, markacije ok, a i orjentacija u prostoru je jednostavna. Čim dođete podno prvog vrha - to je Zagradski i jasno je vidljivo gdje se morate popeti. Pogled odličan.



Vrh: 1187 m
Markacije: OK
Žig: Gumeni, nema uzidanog
Vrijeme do vrha: 1h do 1:15h
Opasnosti: Nema
Životinje: Ptičice
Vidikovac: Dobar
Sve u svemu: Lijepo





Post je objavljen 26.08.2008. u 08:19 sati.