Eto, završila su boksačka natjecanja na Olimpijadi, barem što se Hrvata tiče. I kao što sam to rekao, boks nije predmet moga zanimanja na ovome blogu, međutim, obzirom da su i Marijo Šivolija i Marko Tomasović potekli iz kickboxinga, popratio sam njihove borbe.
Siguran sam da će o svim događanjima, znanju i spremnosti, kondiciji i taktici, sportskoj sreći i nesreći biti puno govora i analiza, ali obojici boksača svakako treba čestitati na iznimnom uspjehu.
Ipak, sljedeći članak me je zabrinuo. Evo, objavljujem ga, kao i dva članka usko vezana uz temu. Pa pogledajte:
Ovdje mogu samo reći - vjerujem da su to izjave dane u emotivnom trenutku, a tada baš i ne pazimo na dalekosežnost svojih riječi. Stoga, ja ovdje ponavljam poruku oca od Marija - "život ide dalje", a nadam se da će taj sportski dio života biti u boksu, jer Marijo na tom području ima što kazati još.
Ipak, pročitajte još i ovaj člančić:
Pa pitam sebe i sve Vas - ima li smisla zbog ovakvoga donositi tako radikalne životne odluke?