Marketing
Orljak + šarpeizacija
Ovaj post tematski će bit podijeljen na dva bitno različita dijela. U prvom dijelu pišem čisto planinarski post o drugom i posljednjem vrhu koji sam osvojila na izletu u Istri - Orljaku. Drugi dio posta vezan je uz moj prošli post u kojem sam bila silno tužna. Budući da mi je trebala doza života i vedrine otišla sam u posjet bandi od osam šarpeinjakovića. I uživala!
Krenimo s prvim dijelom o vrhu Orljak (planinarski dio posta):
Orljak je, kao i Žbevnicu, lako za osvojiti.
Evo, opet, moje divne reljefne mape... ah! Ne vidite baš naziv Orljak (1106 m), ali nalazi se iznad sela Račja Vas.
Od tog sela vodi cestica u brdo kojom idete.
Cestica je jako simpatična, gle tu ogradu gore, kao iz doba Marije Terezije.
No, mjestimično nam je cesta utjerivala strah u kosti!
Znate zašto je ovo kamenje?
Blagi odron...
Svaka čast onom tko je postavio kamenje...
Uglavnom, za Orljak je, ako idete s ove strane, totalna koma za naći polaznu točku s te ceste. Ne znam na koju smo mi foru uspjeli skužiti totalno blijedu markaciju uz cestu i tu stali da provjerimo. Naime, ovdje je početna točka gdje smo parkirali i skrenuli gore u šipražje prema vrhu.
Kasnije će markacije bit bolje, jer se vjerojatno radi o Istarskom planinarskom putu ili tako nešto. Ali polazna markacija je strašna i zato će opći dojam za markacije bit nisko ocijenjen. To mi je jedina satisfakcija!
Inače, osim što ćete imati totalni problem za naići taj putić za vrh s te "glavne" ceste (što je nekih 3 km od sela Rajča Vas), imat ćete problem i odmah na početku staze... nakon nekih 5-10 min. hoda, koliko se sjećam, odmah na početku staze doći ćete pred drvo i tu se staza račva bez da vam itko išta o tome kaže.
Mi smo, naravno, krenuli lijevo i krivo skrenuli. Tu trebate ići ravno.
Ako u jednom trenu vidite ovo čudo tehnike...
... to vam je definitivno znak da ste krivo skrenuli! 
Evo koja fotkica s puta do vrha...
Konačno vrh sa žigom:
| Vrh: 1106 m Markacije: -2 Žig: U metalnom tuljcu Vrijeme do vrha: Jedno sat, ne sjećam se, lagano Opasnosti: Naći polaznu markaciju Životinje: Ptičice Vidikovac: Ok Sve u svemu: Lako kao perce |
_________________________________________________________________________
Drugi dio posta - čisto pseći!
Za kraj posta... prekrasni, prekrasni mali šarpeijići koje sam sinoć upoznala i puno o njima saznala... valjala sam se od smijeha s njima, totalno su smiješni! Čovječe, kad navale na tebe kad uđeš, ajme... bojiš se da ne staneš na njih, a oni te ruše! To nasrtanje, to skakanje u oči, to grickanje, to grebanje... mrak! Kad smo odlazili svi su, ali doslovno svi spavali (uključujući i njihovu mamu). Hrkanje da ne spominjem. Hrču mrak! I mi stojimo ispred stana, zadnji pozdrav i to... i odjednom, legendarna scena, vidiš mamu i njih SVE kako polusneni istrčavaju iz stana na hodnik da nas pozdrave... koja je to LOL-čina bila... ja se pokidala od smijeha, neću to nikad zaboraviti, kao mala vojska istrčava brzinom svjetlosti... vidiš veliki crni val kako se valja prema tebi uz ciku i škripu... tko se prvi probudio, ne znam, ali istrčavanje je bilo savršeno koordinirano!
E da, i da naglasim, da prvih pol sata skoro pa nisam ništa mogla fotkati jer tolike "napade" na goste nisam vidjela... prekrasni su bili, ali fotkanje je bilo out of question... moraš se s njima poigrati dok ne prođe taj njihov prvi snažni val znatiželje i razigranosti.
Evo ekipe:
Gle što sam zumirala rep, umjesto face...
Kraljica majka:
Portreti:
Pozeri:
Tko to tamo peva:
Daj gric:
Premoren:
Laku noć...
Ako vas zanima ovaj post, možda će vas zanimati i ostali postovi sa skitanja po Istri tih dana: potražite ih pod rednim brojevima 106.-114. u lijevom stupcu bloga.
Post je objavljen 14.08.2008. u 09:10 sati.