Marketing
HODOČAŠĆE U KRASNO I NA TRSAT (4. i 5. kolovoza 2008.)
<
Ljetni mjeseci su za mnoge vrijeme odmora ali i vrijeme hodočašća. I ove se godine osobito diljem naših marijanskih ali i ostalih svetišta slijevaju rijeke hodočasnika koji prikazuju svoje molitve i žrtve na tim dragim mjestima i mole za milost kako bi mogli kroz ovaj život lakše „hodočastiti“, časnije hoditi, sigurniji korak imati i jasnije životni cilj pred sebe postaviti.
Hodočašće je slika života. Osobito ako se ide na dulji put i u većoj zajednici. Putuje se zajedno. Pomalo svi paze jedni na druge. Bira se ritam koji će gotovo svima odgovarati. Ostvaruje se zajedništvo, jer više ljudi ide prema istom cilju, u istom duhu molitve – ma kako nam nakane, potrebe i životne želje bile različite – tvorimo jednu obitelj, postajemo bliži ne samo Bogu, nego i jedni drugima. U tom zajedništvu kao da lakše padaju barijere i otuđenosti svake vrste. Sve postaje nekako jednostavno: tu smo, zajedno putujemo, molimo, pjevamo i usprkos naporima svi odsijevaju nekom vedrinom.
Tako je ove godine prvi put četrdesetšrestero vjernika iz naše župe pošlo na dvodnevno hodočašće Majci Božjoj u Krasno te slijedeći dan na Trsat.
Udobnim autobusom uz molitvu i pjesmu začas smo se našli u Josipdolu – gdje nas je vlč. Bariša D. – župnik, ukratko upoznao s zanimljivom poviješću toga kraja. Okrijepili smo se iz „torbe“ i uz vodstvo naše Mirne G. stigli na Velebit u Krasno.
Slavili smo svetu misu u prelijepom svetištu Majke Božje od Krasna,
na predivnom Velebitu, te se spustili padinama Velebita na obalu našeg mora i proveli ugodno popodne uživajući u suncu i moru Uvale Scott.
Narednog smo dana brzo stigli na drugi cilj našeg dvodnevnog hodočašća na Trsat. Ljubazno dočekani od braće franjevaca, pozdravili smo ulaznom procesijom Majku Božju Trsatsku, majku Milosti i kraljicu Jadrana, te se u zajedničkom križnom putu s ostalim hodočasnicima iz donjeg Međimurja i ostalih župa koje tradicionalno o blagdanu Gospe Snježne i Danu domovinske zahvalnosti hodočaste na Trsat, uputili križnim putem vrh Trsatskog brijega razmišljajući o porukama koje nam je blagopokojni papa Ivan Pavao II prije pet godina, kao trsatski hodočasnik uputio.
Zajedničko misno slavlje svih hodočasnika i prigodna propovijed fra Emanuela H. o „Majci djedovine i Majci veselja“ - tim zazivima trsatskih litanija – ohrabrila nas je ponosom i zahvalnošću prema našoj nebeskoj Majci, koja bez prestanka bdije nad našom domovinom.
Duhovno ohrabreni i ojačani oprostili smo se s Majkom milosti, ispunjena srca proveli ugodno popodne na Crikveničkoj rivijeri te se uz molitvu i pjesmu sretno vratili da nastavimo naša svakodnevna životna hodočašća...
Post je objavljen 06.08.2008. u 18:08 sati.