Marketing
Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
Evo malo i planinarskih postova.
Žbevnica je najzapadniji hrvatski tisućnjak (1014m)
Obožavam mape. Svih vrsta. Atlase bih mogla danima listati i gledati. Auto-karte su mi strast. Joj, a tek karte gradova... volim u svakom trenutku znati gdje se nalazim. Doduše, nisam još isprobala onu orjentacijske utrke što Gogoo ide, ali ne zbog problema s orjentacijom, nego s činjenicom da su to, ipak i u prvom redu, utrke. Zašto to spominjem? Zato što kad vidim reljefne karte otkinem totalno... povješala bi ih po zidovima kuće da se s njima budim i da s njima liježem, što bi rekli naši pisci iz druge polovine 18. stoljeća.
U informativnom centru u Roču postoji reljefna karta Istre ispod koje ne piše "zabranjeno diranje" pa sam kao slijepac prelazila po plastici očarana trodimenzionalnošću! Evo fotka-dvije Žbevnice, gdje smo se taj dan uputili.
Žbevnicu je bilo lako osvojiti. Autom od Roča gore, selo Nugla, produžite z Brest i tu ste! Na tom putu naišli negdje na ovu crkvicu...
Kad dođete u Brest, imate tri uspona za vrh. Sva tri su jasno obilježena s glavne ceste. Prvi je odmah na kraju sela kod table.
Treći uspon je na kraju šume s lijeve strane i vodi makadam-cestom. Na ovoj slici dolje prikazan je taj treći uspon, on je, očito, i najduži. Drugi uspon je negdje u sredini između kraja sela i kraja šume.
Mi smo odabrali ovaj prvi, parkirali na kraju sela u debeloj hladovini i kod crvene table skrenuli ulijevo s glavne ceste.
Ovo gore sam dosta fotkala jednu fantastičnu ogromnu kartu u središtu Roča, međutim, fotke baš nisu bile uspješne. Kako god, kad dođete tamo pažljivo je pogledajte, sve će vam biti jasno. Ja, inače, fotkam takve mape, pa ako se negdje gubimo lagano otvorim fotografiju u aparatu i u svakom trenu znam gdje sam. Obično uz pobjedonosni krik! Ja znam gdje trebamo ići! A kao kontra muškarcima kojima je orijentacija "prirođena".
A gle vrha kak' se smiješi...
Markacije od neobičnih materijala...
Staza će vas odvesti do planinarske kuće. Na prvi pogled, planinarska kuća Žbevnica je slatka kuća u šumi...
... na drugi pogled, registriraš po drveću užasno puno plastičnih boca u kojima je voda i koja, očito, služi kao pepeljara. Tamna smeđa voda iz koje se širi duhanski smrad. Plastika totalno ubija ugođaj. Ima sigurno 10 takvih plastičnih boca.
Što se ovdje događa? Summit pušača Istre? Jel ovdje team-building ima Nadzorni odbor Tvornice duhana Rovinj? Šta, šta, gospodine Budiša?!
Od kuće imamo još 35 minuta do vrha. Lagana šetnja do vrha, kroz šumu, ugodno, nije bilo dosadno. Zadnjih 10 minuta izlazite na čistinu. Puše vjetar. Oblačimo svi jakne.
Vrh...
Žig par metara dalje na onom kamenju...
Žig prilično loše izgleda, iako, nevjerojatno, otisak je bio dobar.
Pogled dobar. Možete vidjeti more. Nismo znali što se vidi u daljini. Rekla bih Umag.
E a bila je jedna super fora. Kad smo se spustili dolje sa Žbevnice, odlučili mi malo još proskitati po okolini. I završili u nekom premalom mjestu, kao zaseok. Ako ima 10 kuća, ma, ne znam, možda ni toliko. Bogu iza nogu. Žive duše nema. U selu je u središtu neki auto-otpad ili automehaničar, ne možeš uopće skužiti. Uglavnom, kao da si negdje na američkom jugu upao u film Oslobođenje. Selo se, inače, zove Klenovščak. Na temelju nekih karti mogli smo produžiti u tom selu za selo Prapoč, međutim, nismo se usudili. Cesta je bila odveć loša + nismo bili sigurni jel to uopće ta cesta.
I dok smo mi tako na kraju sela stali s autom pred tu makadam cestu i kontali šta ćemo, gledam ja kroz prozor i skužim da je kuća na kraju sela nenormalno velika i, relatinvo, lijepo uređena. Nije apsolutno moj stil, ali vidi se da je netko dao love da napravi kuću iz svojih snova. Ni tu nema žive duše. Kad na vratima te kuće tabla. Hm, vraćamo se mi nazad i ja inzistiram da stanemo da ja to pofotkam. Fotkam ja to iz kola, kad ono tabla na kojoj piše da nitko ne smije prići ovoj kući, a kamoli ući, da je kuću zapečatilo Ministarstvo graditeljstva, da se radi o ilegalnoj gradnji, ovo-ono... e da se slediš! U kući na prozorima zastorčići. Trava fino pokošena. Kad su moji to čuli brže na gas, jer da nas netko snajperom ovdje ne bi skinuo. Vlasnik garant polulud hoda po šumama Žbevnice, očajan zbog rušenja. I odosmo mi da vam nisam ni stigla fotkati kuću!
Postavljaju se pitanje, tko je ocinkao seoskog tajkuna? Kome je od 10 vlasnika siromašnih kućica zasmetala vila na kraju sela? Kako se inspekciji, uopće, dalo mlatiti do Klenovščaka? Kako su Klenovščak uspjeli naći na terenu?
| Vrh: 1014m Markacije: Jasne. Čak i metalne. Žig: Pohaban, ali dobar otisak. Vrijeme do vrha: 50 min. laganog hoda Opasnosti: Kiša padala, a kroz šumu strmije pa ima kamanja pa moraš paziti. Ali sve u svemu ugodna šetnja. Životinje: Ništa posebno. Vidikovac: Jako lijep. Od Učke do Umaga. Sve u svemu: Jako lijepo! |
Post je objavljen 10.08.2008. u 09:51 sati.