Oko mene samo sretni ljudi. Nitko ne mari za mene i moje osjećaje. Nitko me ni ne vidi. Nitko me ne primjećuje. Svaka minuta traje poput života. Nikako da prođe. A njega nema i dalje. Svaki dan vidim njegovo lice. Patim. Umirem. Nema ga još uvijek.
Poželim prijateljski dodir. Ali nema nikoga da mi ga pokloni. Da. I dalje sam sama. Oko mene i dalje samo tama.
Zašto sam STALNO sama?
Post je objavljen 06.08.2008. u 22:27 sati.