Klanjam se rukama
Svemogućim,
Naručju najtoplije duše
Što mi snove odnjiha
I dosanjanost othrani,
Pa mi pristade biti lučonoša
Na neprijateljskim stazama sudbine.
Kud li se to uputismo, kapetane
Žališ li za sigurnošću kopna
U lelujave večeri maglene?
I ramenima razuđenim
Svoj naklon dajem.
Što mi sigurnost pružiše,
Pa se sad ponosno,
Jedno na drugo oslanjamo.
U nijemosti odbolovanog bola
Žrtvu smijerno prinosimo
Samoći jauka prepoznatih.
Mi smo se dodirnuli
Istim stopama hodajući.
I vjenčali se sa vremenom
Što nas ne može razdvojiti.
Klanjam se do zemlje,
Jedinoj duši moje duše,
Što kod nebrojeno
Iscurenih mi godina,
I svoje godine još dodaše,
Pa sad trajemo bezgranično
Kao pješčani sat,
Prelijevajući se jedno u drugo.
U jesenje godine rane
I sto bi još mogli drugo?
Klanjam se istini nad istinama,
Što mi na dlanu desne ruke
Ureza putovanje kroz vrijeme,
Na krilima tvoje nježnosti.
Nemiljenici sreće, u ime istine
Na kockarskom stolu života,
Ulažemo sve žetone svoje sudbine.
Po Zakonu patnje i bola
Mi smo odavno trebali umrijeti,
Stihove svoje izvikujući.
A evo nas, stojimo uspravno
Jedno drugo uspješno podupirući.