Marketing
Dorian(n)ino ogledalo ...
John_William_Waterhouse
One of those many dates
Jedan od onih dana
that no longer ring a bell.
Kad zvono više ne zvoni.
Where I was going that day,
Gdje sam bila danas
what I was doing --- I don't know.
Što sam radila … ne znam
Whom I met, what we talked about,
Koga sam srela i što smo pričali
I can't recall.
Ne mogu se sjetiti.
If a crime had been committed nearby,
Ako je u blizini počinjen zločin
I wouldn't have had an alibi.
Ja neću imati alibi.
(...)
(Wislawa Symborska)
Jednom davno, u zemlji iza čarobnog ogledala, živjela je djevojčica po imenu ... kolebala se oko izbora imena, pa rečenicu završila svojim imenom, Doriana ...
A tada je imenu dodala još jedno n : Jednom davno, u zemlji iza čarobnog ogledala, živjela je djevojčica po imenu Dorianna ...
Doriana, s jednim n, više nije bila djevojčica. Ušla je u 30-ete, a život joj je ličio na ogledalo u kojem nema odraza. Radila je kao prevoditelj, zarađivala solidno, ni previše ni premalo. Živjela je sama, izgledala je … Pa, izgledala je sasvim neprimjetno, ni nalik princezi.
Kada bih počinila neki zločin, svjedoci bi vjerojatno policiji rekli – bez karakterističnih znakova.
Izgled? Sve osrednje, osrednjeg rasta, crte lica pravilne, kosa ni plava ni riđa, oči ni plave ni sive …
Odjeća ? Vjerojatno siva …
Život? Definitivno siv …
Dorianna je bila princeza, a Kralj i Kraljica tako su je jako voljeli da su je zatvorili u visoku kulu bez vrata, s prozorom visoko iznad šamca koji je okruživao kulu ... Bojali su se da će se obistiniti kletva koja je bila izrečena onoga dana kad se Dorianna rodila ... nastavila je pisati Doriana.
Doriana je oduvijek smišljala priče, a zapisivala ih je otkada je naučila pisati. I skrivala ih je, otkada je postala dovoljno odrasla da nauči skrivati ... skrivati svoje misli, sanjarenja i snove.
Kada je mati prvi puta otkrila jednu od Dorianinih priča, strogo ju je ukorila:
Izmišljanje je ravno laganju, a izmišljanje priča je gubitak vremena. Život nije priča, u životu je važan red, rad i disciplina. Vrag uvijek nađe posla besposlenim rukama …
Nakon toga Doriana nije prestala izmišljati priče, samo je prestala zapisivati ih. Priče su joj bile neophodne da bi prebrodila svoje djetinjstvo, djetinjstvo strogo kontrolirano i isprogramirano:
Ustajanje u 7:00, nedjeljom ... inače u 6:30...
Doručak u 7:15, polazak u školu u 7:30, iako joj je do škole trebalo samo 15 minuta, naučiše je da svuda uvijek treba stići 15 minuta ranije ...
Ručak uvijek u isto vrijeme, nema ustajanja od stola, bez dozvole ... Učenje i pisanje zadaća, odlične se ocjene podrazumijevaju, pohvale su izlišne ...... Privatni satovi engleskog, engleski postaje dominantni svjetski jezik ... Odlazak na spavanje u 21:00, kad je bilo sati devet, poslaše djecu u krevet ... čitanje u krevetu strogo zabranjeno, sutra treba ustati čio i oran za rad ...
Dorianini roditelji bili su radišni, savršeno prilagođeni, poput kotačića u nekom velikom stroju i s toliko mašte koliko bi je imao kotačić u stroju. Kad bi se pogledala u ogledalo, Doriana bi zaključila kako svojim roditeljima ne liči nimalo. Ponekad je pomišljala da je usvojena ili da je ispala ciganima iz kola ...
Kad se princeza Dorianna rodila, u kraljevstvu se tiho šuškalo da je kraljevski par jednoga ranog jutra pronašao novorođenu djevojčicu, ostavljenu na svojem pragu ...
Šaptalo se, tiho i u strahu, da ne čuje Kralj, a pogotovo ne Kraljica ... šaptalo se da je stari Kralj 'zgriješio' s nekom mlađahnom šumskom vilom ... pa mu je ona djetešce ostavila na pragu ...
…
Rapunzel (Matovilka)
Doriana je priču o Dorianni započela pisati davno, no zapisati je odlučila se tek toga dana. Poslije se pitala:
Zašto baš toga dana?
Taj je dan ličio svim drugim danima Dorianina života koji bijahu tako nalik jedan drugome da bi Doriana morala pogledati u kalendar kako bi bila sigurna je li ponedjeljak, srijeda ili petak… Jedino subota i nedjelja bijahu drugačiji.
Od ponedjeljka do petka Doriana bi prevodila različite tekstove, uglavnom nezanimljive, u predvodilačkoj agenciji u kojoj je bila zaposlena. Prevođenjem nezanimljivih tekstova zarađivala je za kruh svagdanji, neophodan tijelu, a prevodeći vikendom nešto interesantno, po osobnom izboru, dodavala bi malo ‘maslaca’ svakidašnjem hljebu.
Toga dana, a taj dan bijaše subota, Doriana je počela prevoditi, sebi za dušu, "The Rubaiyat"- Rubaije, Omara Khayyama, punim imenom Ghiyath al-Din Abu'l-Fath Umar ibn Ibrahim Al-Nisaburi al-Khayyamia, perzijskog astronoma, filozofa i pjesnika iz 11-estog stoljeća.
Doriana nažalost nije znala perzijski, pa je prevodila engleski, Fitzgeraldov prijevod Khayyamova djela.
Izabrala je rubaiju Prošlost ne pominji.
Na latici ruže - proljetna rosa - lijepa je,
Na cvjetnoj livadi lice zaljubljeno - lijepo je;
O prošlim danima - šta god da kažeš, lijepo nije!
Sretan budi - prošlost ne pominji - jer danas, lijepo je!
Uživala je prevodeći taj katren, koji je pratio obrazac rubaije, tipične perzijske pjesničke forme: rimuju se prvi, drugi i četvrti stih, a treći, u pravilu, ostaje bez rime. Prva dva stiha koncizno opisuju milje, treći je opreka, prigovor ili paradoks, a četvrti nosi razrješenje.
Proljetna rosa na ružinoj latici …
… i prošli dani …pomislila je Dorianna.
Prijevod je pisala u word dokumentu, a paralelno je držala otvorenu i datoteku s Dorianninom pričom. 'Skočila' je iz datoteke u datoteku i tek započetoj Dorianninoj priči dodala novi odlomak:
Kletvu koje su se pribojavali Doriannini kraljevski roditelji izgovorila je Kraljica, ona koju je princeza Dorianna smatrala majkom:
Nek' to vilinsko kopile moju sudbinu podijeli,
kad odraste, nek' ljubi onoga tko je vrijedan nije …
A ljubljeni nek' joj preljubničkog oca ubije!
Kraljica još kletvu nije izrekla do kraja, a već se pokajala.
No, bijaše prekasno, nebesa su kletvu čula. Svod se nebeski zatamnio, munja je uletjela u kraljevsku dvoranu, projurila poput ognjene kugle visoko ispod kazetiranog stropa, načas se zaustavila nad glavom Kralja koji je u naručju držao nezakonitu kćer, razbila vitrej visokoga prozora i ugasila se …
Tada Kralj i Kraljica skovaše plan. Dijete će prikazati plodom svoga zakonitog braka, vilinsko kopile postat će prijestolonasljednica. Odrastat će poput Matovilke, čuvana u visokoj kuli. Prozor kule okrenut će prema šumi i vrtu. Podići će visoku ogradu i zabraniti pristup svakom muškarcu i dječaku, čak i bilo kojem životinjskom mužjaku …
Ako Dorianna bude vjerovala da je njezin otac Kralj jedini muškarac na svijetu, kletva se neće ostvariti.
Ona nikada neće sresti očeva ubojicu i zaljubiti se u njega.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
photo by flickr
(...)
... and by and by my soul returned to me,
a tada mi se moja duša vrati
and answered 'I myself am Heaven and Hell'"
s odgovorom: Ja sama sam i Raj i Pakao.
"The Rubaiyat", Omar Khayyam
Post je objavljen 18.07.2008. u 00:01 sati.