Moja tajna? bojim se hrane, debljine, masti, sala, ruznoce, mase, kilograma, SEBE.... zelim da to ostane tajna... zelim to dijeliti samo s ljudima koji razumiju... ali isto tako zelim da drugi primjete rezultate moje tajne... neznam kak da to napisem da ispadne smisleno... ne zelim da znaju nacin nego samo rezultat. bitan je cilj, a ne sredstvo....nikome ne zelim pruziti zadovoljstvo da me vrijeda zbog mojih metoda i da se nasladuje nad mojim mukama... ne zelim da ljudi znaju da mi hrana i prehranjivanje predstvaljaju takav problem.. meni to cak vise i nije problem, to je samo navika. navika koje se ne zelim odrec. uzivam u tome, iskreno i istinski. obozavam gladovati, obozavam povracati. to je tako, to je dio mene. znam da mi to steti, al isto tako znam da me to usrecuje. to je kao alkohol.. naviknes se, znas da je mozda bolje bez njega, al znas isto tako da ce te bar na trenutak usrecit i da ces napokon bit svoja... i bez obzira na stetnost, opet ces pit. to je jednostavno tako...
jedini problem je sto to ljudi ne razumiju. ja bi bila najsretnija kad bi mogla nakon rucka rec mami da me ostavi na miru par minuta jer moram izrigat sve to kaj sam pojela umjesto da joj lazem. ili pojasnit baki da sam na vodenim danima i da nemogu rucat. bilo bi savrseno kad bi svi to razumjeli. al nitko ne razumije. mozda se prave da shvacaju, al to je smao licemjerje i u stvari ti se samo podsmjehuju. oni misle da je jednaka stvar imati ED i biti na dijeti... nezaju da mi imamo ucahuren gen za samokaznjavanje, prijezir, samounistavanje i potrebu za savrsenstvom. kod mene se cak ni ne svodi sve samo na izgled. meni je bitan taj osjecaj zadovoljstva i to ne zbog mrsavih rukica nego zbog mog osobnog uspjeha. obozavam to sto sam svijesna da se unistavam, ali i da se trudim... kada bi meni netko sada ponudio da nestane ED i da imam savrseno tijelo, ja to nebi prihvatila. radije cu se muciti i znati da sam JA i samo Ja zasluzna za to.
isto tako,htjela bi da ljudi razumiju zasto popizdim i planem cesto.. posvadam se s ljudima bez nekog vidljivog razloga... na pamet mi odma padne 100 izgovora: ma, doma su me naljutili; samo sam malo umorna; boli me glava pa sam razdrazljiva... a pravi razlozi su: debela sam!; zajebala sam mjesecevu!; zabrljala sam s dijetom! ali oni to nemogu shvatit, zas da se trudim. pa lažem. svaki dan lažem. vise se nit ne grizem zbog toga nit me smeta...
losa sam osoba? mozda.. ali ni to me ne brine.. i dalje imam osjecaj da mogu sve sama i da mi netrebaju ljudi koji ne razumiju.. istomisljenike ce uvijek nac.. nekog slicnog sebi mozda.. do onda cu lagat..
što se tice hrane, na UNu sam zadnja 4 dana, nisam nis htjela govorit prije jer se uvijek izjalovi. uspjela sam sva 4 privest kraju uspjesno i nisam brljavila...bas sam se trudila i pokusavala ne previse razmisljat o hrani. lakse je drzat dijetu kad imam vise vremena. kad je skola imam previse obveza da bi razmisljala o tome da moram jest u tocno odredeno vrijeme i tocno odredenu hranu. ovako imam slobode i mogu sto ocu.
ispricavam vam se svima na predugom i precudnom postu, al stvarno mi je dosadno i uzasno sa razocarana u primitivne i glupe ljude koji setaju svijetom i zauzimaju mjesto onima koji bi nesto i postigli u zivotu... u bilo kojem aspektu... ljudi su grozni... stvarno ih sve manje i manje volim, trpit ih nemogu vec neko vrijeme, a i samo bit medu njima mi postaje muka... misljenja nam se previse razilaze, nemamo zajednickih tema (oprostite vrsnjaci moji najdrazi al meni se neda slusat o nogometu i puknutom noktu, postoje vaznije stvari u zivotu), neinteligentni su (neda mi se stalno pojasnjavat najjednostavnije stvari koje izgovorim), nepismeni i nenacitani (neznaju skoro nijednu veliku rijec), nemamo iste interese... u stvari, s ljudima nemam nista zajednicko. cast iznimkama, al vecinu ljudi smatram zadrtim budalama s glupim i naivnim pogledima na svijet. zato sam se i odlucila zatvoriti u svoj mali svijet EDa i sama sa sobom provoditi dane i razmisljati o samo meni vaznim stvarima, izolirat se od ljudskog roda i svega sto dolazi s njim.. osim obitelji, ostavila sam si 3 osobe u koje imam povjerenja, 3 osobe koje volim, 3 osobe koje neznaju... nit nemoraju znati... znaju da je nesto bilo prije, al nitko nezna da je i dalje tako... 3 osobe koje dovoljno postujem, cijenim i obozavam da mi mogu zamijenit skoro cijeli ljudski rod i veoma sam im zahvalna na tome.