Volim te, volim te
moj si kralj, zivot moj
kada ti zatrazis
umrecu s osmehom
Srce je bez kljuca
prozora i vrata
i da si od 'rdje
za mene si zlatan
Sve hocu, i mogu
zbog tebe sam spremna
bosa preko trnja
mokra na spram vetra
volim te
Volim tu pjesmu.
Pa neka kazu da sam poludela i da sam dobila sve sto sam trazila lepse je meni sa tobom u mislima nego njima sa njihovim lazima.
Uf, nekako mi lakše. Riješen donekle i taj doktor, buaaa. I onaj drugi, sad ima da čekam. Zubara isto tako. I sad nešto sam riješila, i sad još samo ostaje strpljenje i ima da čekam. Danas opet malo raditi. A lijepo je kada znaš da si ti neke pare sam za sebe zaradio, a ne kada netko stalno mora dati ovdje dvije kune, tamo dvije kune, i ne znam ni ja šta. Da stalno časti, plaća, ko zadnji kreten. Odvratno. Ne znam samo kako dopuštam, ko neka kretenčina, i stvarno me sramota već bila, i još uvijek je. Zato sam ja odlučila davnih dana da ovo ljeto nešto nalazim, računala sam sa ovim šitom, i dobro. Dva dana da radim, dva. I dobro. Nećem biti prokleta.
Ma joooj, kao da je važno.
Sad mi važnije da prestane ovo dolje sranje. I dobila te aplikatore, i te šitove, i sad bipac s tim se mučit pet dana. A kvragu, kad više ću ja biti malo nebolesna. Stalno sam vikala kak je Irena slaba, kak je uvijek bila bolesna, a gle mene sad. Katastrofa. A neka, polako.
Zelim, andjele
da ti nocu dolazim u sne
kad cujes sapat moj
i dok spavas znaces da sam tvoj
Upamti, andjele
ja te zelim samo za sebe
pristajem na sve
ako treba ginem za tebe
Ah te pjesme. Stalno iste. Neka. Da. Idem spavatiiii, ništa se nisam naspavala, kvragu.
Post je objavljen 04.07.2008. u 11:33 sati.