"Ko je kriv, tko to zna. Nit si ti, nit sam ja. "

Volim te, volim te
moj si kralj, zivot moj
kada ti zatrazis
umrecu s osmehom

Srce je bez kljuca
prozora i vrata
i da si od 'rdje
za mene si zlatan

Sve hocu, i mogu
zbog tebe sam spremna
bosa preko trnja
mokra na spram vetra
volim te

Volim tu pjesmu.
Pa neka kazu da sam poludela i da sam dobila sve sto sam trazila lepse je meni sa tobom u mislima nego njima sa njihovim lazima.

Uf, nekako mi lakše. Riješen donekle i taj doktor, buaaa. I onaj drugi, sad ima da čekam. Zubara isto tako. I sad nešto sam riješila, i sad još samo ostaje strpljenje i ima da čekam. Danas opet malo raditi. A lijepo je kada znaš da si ti neke pare sam za sebe zaradio, a ne kada netko stalno mora dati ovdje dvije kune, tamo dvije kune, i ne znam ni ja šta. Da stalno časti, plaća, ko zadnji kreten. Odvratno. Ne znam samo kako dopuštam, ko neka kretenčina, i stvarno me sramota već bila, i još uvijek je. Zato sam ja odlučila davnih dana da ovo ljeto nešto nalazim, računala sam sa ovim šitom, i dobro. Dva dana da radim, dva. I dobro. Nećem biti prokleta.
Ma joooj, kao da je važno.
Sad mi važnije da prestane ovo dolje sranje. I dobila te aplikatore, i te šitove, i sad bipac s tim se mučit pet dana. A kvragu, kad više ću ja biti malo nebolesna. Stalno sam vikala kak je Irena slaba, kak je uvijek bila bolesna, a gle mene sad. Katastrofa. A neka, polako.


Zelim, andjele
da ti nocu dolazim u sne
kad cujes sapat moj
i dok spavas znaces da sam tvoj

Upamti, andjele
ja te zelim samo za sebe
pristajem na sve
ako treba ginem za tebe

Ah te pjesme. Stalno iste. Neka. Da. Idem spavatiiii, ništa se nisam naspavala, kvragu.

04.07.2008. u 11:33 | Broj komentara 0 | Print | # | ^

<	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne

Hm.

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Ovaj blog je tu da se ja ispušem, jer volim pisati, a ovako znam da nitko čitati neće. A lijena sam da pišem olovkom, kemijskom. Ne daj Bože, nalivperom.








Free Music

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Zar ja?

Maloljetnica koja traži nešto što će ju nasmijati. Hvala Bogu sve ju uspije nasmijati.
Živi u jednom gradiću gdje svatko svakoga zna, na sreću ili nesreću?
Svaki dan ulazi u zgradu, tzv. školu misleći da će nešto naučiti.
Pokušava biti zadovoljna sobom, i ponekad probava shvatiti smisao ovog života, no nakon par seknudi odustane i samo se nasmiješi.
Želi uživati dok može.
Gledati druge dok se smiju i vesele.
Samo želi pjevati iako nema ni sluha ni glasa. / na nesreću drugih /
Ponekad joj se i pleše.
Ta maloljetnica samo želi jesti slatko.
Nikakvo povrće molim.
Utjehu nalazi u molitvi i Bogu. ( i ne, ne sramim se toga )
I samo želi živjeti s prijateljima i u ljubavi.

Ko fina prasina u oku
Sitan kamen na dnu cipele
Ko fitilj zarobljen u vosku
Mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen
I svu bi tugu oci same isprale
A niti vezane za plamen
Moraju da sagore
Ako me nosis na dusi
I nemas s kime sagraditi dom
Ako me nosis na dusi
Vjeruj mila briga me za to
Ljubim druge a ne osjecam
I svaki dodir mi je ko da ustajem
Na nogu sto mi je utrnula
Bez ljubavi, nadanja, bez tebe
Ne ide



When the night has come
And the land is dark
And the moon is the only light we'll see
No I won't be afraid, no I won't be afraid
Just as long as you stand stand by me
And darlin', darlin', stand by me, oh now now stand by me
Stand by me, stand by me
If the sky that we look upon
Should tumble and fall
And the mountains should crumble to the sea
I won't cry, I won't cry, no I won't shed a tear
Just as long as you stand, stand by me
And darlin', darlin', stand by me, oh stand by me
Stand by me, stand by me, stand by me-e, yeah
Whenever you're in trouble won't you stand by me, oh now now stand by me
Oh stand by me, stand by me, stand by me



ne sjecam se imena tvog
ni kad sam zadnji put ti poklonio stih
al' necu da budem dio tog
ne mogu ja nikad vise biti jedan od njih
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno
ne sjecam se dodira tvog
ni kad sam zadnji put osjetio slast
sve mi je to darovao Bog
da probam strah i nemir koju nosi strast
pa da i ja zapjevam kome trebam
kao onaj svirac da se predam
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno (Za to)
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno
hajde i ti zapjevaj kome trebas
kao onaj svirac sav mu se predaj
umri prije smrti govore mi ljudi
dok jos nije prekasno
kad tijelo zadrhti zamagle se puti
pa sve postane opasno




Gospod je pastir moj: ništa mi neće nedostajati!
Na poljanama zelenim pusti me da sjedim; na vodama odmorišta pusti me da počinem.
On krijepi dušu moju, vodi me pravom stazom zbog imena svojega.
Moram li i putovati smrtnom dolinom: ne bojim se nesreće, jer ti si s menom; štap tvoj i palica tvoja, oni su, koji me tješe.
Pripremaš stol preda mnom, na pogled neprijateljima mojim; mažeš mi glavu uljem; čaša se moja prelijeva.
Samo sreća i milost pratit će me kroz sav život; i prebivat ću u domu Gospodnjem zauvijek.



Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.

Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.

Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nađe
Još gorčom mukom duplja koje zjapi -
Da bodež u vrat zabode mi slađe:
A mene dragost ove krvi uze,
I ćutio sam kaplje kao suze.



BALADA IZ PREDGRAĐA

....I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše
A njega nema, i nema, i nema ,
I nema ga više

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.



MOJ GROB
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum,
Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.
Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dođe, do prijatelj drag, -
I kada se vrati, nek poravna trag.