Pregled posta

Elegies about Queen Dunya ( Hardcore confessionS vol. 41 )

Pročitaj ... Molim te ...
Ne treba mi komentar. Pročitaj.
NEŠTO ZA TVOJU DUŠU. TVOJU.

Koliko je to moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima... Govori svoju istinu smireno i jasno, slušaj druge, čak i glupe i neuke - i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i agresivne osobe - one su teret duhu. Ako uspoređuješ sebe s drguima, možeš postati ponosan ili ogorčen, jer će uvijek biti većih i manjih od tebe... Raduj se svojim dostignućima, kao i svojim planovima. Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv, ma koliko skroman bio - to je pravo blago u promjenjivim vremenima ...
Budi obazriv u svojim poslovima, njer svijet je pun prijevara. Ali neka te to ne smeta, da vidiš vrline koliko ih ima. Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun hedonizma. Budi ono što jesi - budi čovjek. Pogotovo nemoj glumiti ljubav, i ne budi ciničan prema ljubavi, jer usprkos svojoj ograničenosti i svim razočarenjima - ona je vječna, kao trava. Ne izmišljaj ljubav, toga u svijetu ima, iz slika iz društva često zamisle jednu osobu u novom izdanju, predaju joj srce na silu i nastave teško živjeti. Spokojno primi iskustvo godina skladno napuštajući stvari iz mladosti. Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće. Ali ne žalosti sebe izmišljanjima - mnoga strahovanja nastaju zbog umora i osamljenosti.
Osim održavanja zdrave discipline budi blag prema sebi. Ti si dijete svemira, ništa manje nego što su to drveće i zvijezde. Imaš pravo da budeš ovdje, i bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kao što treba.
Budi u miru s Bogom, ma kakvog god ga zamišljaš, i bez obzira na to kakav ti je posao i aspiracije, u bučnom komešanju života zadrži mir u svojoj duši. Pored svih bauka, jadikovanja i propalih snova, ovo je ipak divan svijet.



Da vas upoznam sa ovim tekstićem. To je Desiderata. Morate je zavoljeti jer je puna istine. Tekst pronađen u nekoj crkvi šta ja znam. Ali ljep je.
Ima jedna osoba koja odiše originalnošću, da ne spominjem da je njeno glavno obilježje što je uglavnom kul. Možda bi bilo malo pretjerano reći, ali ipak hoću jer je istina, da je ona među najviše kul osobama koje znam. I sada da vam kažem što je za mene kul jer će vjerojatno biti velikih sumnji oko toga. Kul je za mene osoba koja neće nikada pitati dali joj / mu dobro stoji ova krpica, koja se neće zamarati aktualnim problemima nego uvijek nekim sa strane ( stvar čisto karaktera, ne može vam to pasti s neba ) i koja NE UZIMA k srcu tuđe kritike, dobre, loše, nego živi i živi da preživi na neki svoj način. Takva osoba spomenuta je dakle u mom naslovu, al ajde. Da, da, upucavam ti se grrr! Obečao sam ti da ću te spomenuti i tako jedan odjeljak za tebe. Neka svatko zna da te poznam ja xD.







I sad da nebi bilo da je Kvin Dujna jedina meni tako kul osoba, ima vas još, ali Kvinicu je bilo potrebno spomenuti jer ju glava u zadnje vrijeme boli jer nije spavala pokrivena.. ( ljuti smajli ). To ćemo kazniti u ime mjeseca.





dio za sve kojima je imalo stalo

Naime, želim svoj život natrag. Opisat ću vam jednu priču. O tome kako me je bog prvo upoznao sa savršenim životom, potom bacio u kroz najgore puteve na najgori svijet. Sad ću pričati o oboje, i molim vas da ne prestanete čitati. Ne trebaju mi komentari. To mi u životu ne treba. Samo bih htio da ovo pročitate.
život prvi u glavnom gradu, a ipak, kao na selu. Svaki dan vani, bez ikakve opasnosti, bez svađa sa roditeljima, netrepeljivost u društvu. Kako sam provodio dane? U društvu. U jednom normalnom. Dani su prolazili igranjem skrivača i igranjem graničara, uz svađe i hladnoću djece ipak se osjetilo ono nešto. Nikad se nije dogodilo da smo sjedili na klupici i SMIŠLJALI što bi dalje radili. Igra je bilo na pretek. I ono najdraže, bilo je i veza. A da ne govorim o ljudima koji su doslovce ili nedoslovceNESTALI kad sam bio izbačen iz savršenog života u okrutni. Marko, Mateja, Petra, Kristina, Mihoci, Elena, Livija, Vesna, Andrea, Tea, Ivan, Luka, Vjekoslav, Karacic, Monika, Natalija, Antun, Ivica, Lora, Morena, Jelena, Marin, Klement, Josip, Ana, Ivona, Tomislav, Ivana - dio mog savršenog života. Imao sam 14 godina tada. I manje. Ako sam ikog zaboravio, zna se zašto. Najljepše stvari nekako ne mogu ostati u mojoj glavi. Nikako. Žao mi je ako sam nekog od vas zaboravio, ne mogu protiv toga. Nisam se umarao igrajući graničara 25 sati na dan, ne mogu zaboraviti kako je Monika hvatala loptu, i kako je Mateja to sjajno igrala. Neću zaboraviti Matejine provokacije kad ju nitko nije mogao pogoditi. Neću zaboraviti da kad smo igrali skrivača da su se svi išli skrivati s Marinom. Uvijek je imao neke bolesne ideje za skrivanje, a mi klinci nikak da se otkačimo s njega. Eto. Žao mi je što čitate o ovim glupostima, ali meni je toga u životu pofalilo u zadnje vrijeme, ih bezbrižnih dana o mome djetinjstvu. Jadno moje djetinjstvo. Bilo je lijepo. Zato je toliko prokleto. Sada znam što je lijepo i nikad neću više to vidjeti. Sada kad vas već boli glava od jadikovanja moga preći ću na drugu stranu života. Mojih 15 godina. Kraj 8-og razreda, neumorni plač ( rekoh bit ću iskren ) i više ništa nema smisla. Kako preživjeti upoznavanje novih ljudi, potpuno nov prijelaz iz okoline u okolinu, bit će teško, znam, ali mogu ja to. E pa ne mogu! Neki su mi ljudi posebno pomogli.
Matej, Livija, Kristina, Marko, Antonio, Mateja, Tena, Iva, Maja, Maja, Maja, Vjeko, Antun, Ivan, Ivan, Ivan, Ivan, Luka, Jasmina, Selma, Dunja, Ana, Melita, Valentina, Azra, Tais, Lora, Saša, Martina, Jasmina, Lea, Vesna, Marko, Petra - vi ste mi pomogli u ovom jebenom životu. Ako sam ikoga zaboravio, mora da je vrijeme krivo. Sitni su sati.


Ne treba mi sažaljenje, ne treba mi novac, ne treba mi ljubav, ne treba mi seks, ne treba mi hrana, ne treba mi glazba, treba mi pomoć i neka pomoć dođe brzo. Ne osjećam se dobro. Ne upravljam sobom više. Hvala vam svima koji ste pročitali post. Želim da znate da vas nisam nabrajao zato jer vam se ulizujem, niti zato jer želim komentar hvale ili ne znam čega, ne mojte mi ostaviti komentar ako nećete niti mi nemojte spominjati da ste pročitali post, to je dio vas, ali mnoge zapravo ( hm ) zanima što mi je u zadnje vrijeme a razlog je što moj život više nije život. Ne želim se opijati. Ne želim se svađati. Ne želim tračati. Ne želim se lickati i osvajati komade. Ne želim učiti. Ne želim podnositi vrućinu i hladnoću. Ne želim trpiti starce. Ne želim dijeliti sobu. Ne želim svaki dan voditi psa van. Ali čini se da za mene nema mjesta onda.
Čemu trud? Čemu trud? Neću ništa dobiti. Neću ništa dobiti.
Sve vas volim.

And you're singing the songs
Thinking this is the life
And you wake up in the morning and your head feels twice the size
Where you gonna go? Where you gonna go?
Where you gonna sleep tonight?

Uzivajte i hvala na vremenu.


Post je objavljen 27.06.2008. u 00:17 sati.