Zračna potpora postrojbama kopnene vojske (KoV)
Tijekom 1. Svjetskog rata potpora zrakoplovstva postrojbama KoV bila je ograničena jedino na izviđanje i korekture topničkih vatri. No, malo kasnije u 'primitivnom' obličju pojavljuju se i drugi načini potpore zrakoplovstva postrojbama KoV. Tako polako, ali sigurno sve se više zrakoplovi rabe za strojničke paljbe (mitraljiranje) po ciljevima na tlu i bombardiranje istih. Ipak još uvijek ne postoje prijevozni i opskrbni zrakoplovi koji bi evakuirali ranjene, vršili opskrbu postrojbi KoV doknadnim materijalom, ili pak možda prevozili i spuštali padobrance. Nadalje tijekom 1. Svjetskog rata još uvijek ne postoje strateški bombarderi koji bi bombardirali udaljene ciljeve na protivnikovom ozemlju i nanosili razarajuće udare po njegovim crtama i putovima opskrbe. U periodu između dva svjetska rata vojni stručnjaci gotovo da su vodili 'mali rat' između sebe u namjeri da konačno odrede ciljeve zračnoj nadmoći. Athumanunh može nabrojiti i neke od njih: Churchil, Smats, Mitchel, Duet … Dok se u Njemačkoj i ex SSSR-u zauzima malo drugačije gledište na zračnu nadmoć u odnosu na V. Britaniju i SAD, u Japanu se po tom pitanju uopće ništa ne poduzima. Naravno, Athumanunhu je razumljivo što su Njemačka i ex SSSR na zračnu nadmoć gledale u okvirima potpore postrojbama KoV, jer one su ipak kontinentalne sile za razliku od V. Britanije i SAD, a Japan pak se ograničio na područje Pacifika i razvija samo torpedno-bombardersko zrakoplovstvo, te nosače zrakoplova. No, ako Athumanunh piše o zračnoj potpori postrojbama KoV onda su tu ipak najdalje stigli Nijemci. Krajem tridesetih godina prošloga stoljeća upravo su Nijemci unaprijedili taktiku i metode zračne potpore postrojbama KoV, ali samo u oblastima izviđanja, zračnog transporta i taktičkog bombardiranja. Iako se ex SSSR želio takmičiti s Njemačkom, njegovi uspjesi tijekom zračnih nadmetanja u bitkama 2. Svjetskoga rata zapravo proizlaze iz velikog broja zrakoplova, a ne iz njihove kvalitete. Tako zapravo ex SSSR usredotočuje svoje zračne bombarderske i lovačke pukovnije samo na ključne točke bitke. No, Athumanunh mora priznati da je upravo ex SSSR prvi uporabio raketna zrna u zrakoplovnoj potpori postrojbama KoV. Bio je to jurišni zrakoplov tipa 'Iljušin' 'Il 1' (pojavio se u bitkama za Moskvu), a kasnije i 'Il 2' (dvosjed koji je naoružan teškom strojnicom 12, 7 mm ili topom 20 mm). Iljušin je bio gotovo idealan zrakoplov za napade na ciljeve na tlu, ali njemačko zrakoplovstvo ipak prvo usavršava suvremene metode tijesne suradnje zrakoplova i postrojbi na tlu. Taj spoj zrakoplova i tenkova na tlu potpuno je odgovarao i zadovoljavao uvjete koje je tražilo munjevito nadiranje oklopnih snaga koje podupire motorizirano pješaštvo i samovozno topništvo. Taj savršeni 'harmonijski' spoj zrakoplova, tenkova, motoriziranih pješaka i samovoznih topova nekima je možda poznatiji pod pojmom 'Blitzkrieg'. Njemački zračni general Richthofen (nećak njemačkog zračnog asa iz zračnih bitaka 1. Svjetskog rata) i njegovi podređeni časnici to su usavršili i doveli do savršenstva tijekom Španjolskog građanskog rata (1936. – 1939.). Njemačka legija 'Kondor' upravo je bila ustrojena za takve namjene i zadaće. U bitkama tijekom Španjolskog građanskog rata iskušani su i provjerene su stvarne borbene mogućnosti slijedećih zrakoplova: zrakoplov za obrušavanje tipa 'Junkers Ju 87', taktički (mali radijus djelovanja) lovački zrakoplov tipa 'Messerschmitt Me Bf 109', te srednji bombarderi tipa 'Heinkel He 111' i 'Dornie Do 17'. Značajna pozornost u legiji 'Kondor' pridavana je radio-telefonskoj i radio-telegrafskoj vezi zrakoplova i tenkova, te najmanjem mogućem vremenu koje bi proteklo od otkrivanja cilja (izvidnički zrakoplov) do bombardiranja istog (bombarderskim zrakoplovoplovom). Tako su tijekom bitaka u Flandriji i Francuskoj 1940. godine njemački zrakoplovi dolijetali za samo 10 minuta od poziva postrojbi KoV. Ta bliska veza između zrakoplova i postrojbi KoV tada je bila presedan u cijeloj povijesti bitaka. Nadalje, njemačko zrakoplovstvo u tim bitkama besprijekorno rabi i cijelu svoju prijevoznu zračnu diviziju opremljenu zrakoplovima tipa 'Junkers'. Njemački prijevozni zrakoplovi brzo su dopremali postrojbama KoV streljivo, gorivo, pričuvne i doknadne dijelove za tenkove i kamione, pojačanja, hranu, vodu, izvlačili ranjene … Ti prijevozni njemački zrakoplovi isto tako besprijekorno omogućavaju njemačkim lovačkim zrakoplovima brzo prebacivanje i zauzimanje protivničkih uzletišta i zračnih luka, pa ponekad to vrijeme ide do samo 24 sata. Nadalje, njemačko zrakoplovstvo ovjenčalo se slavom i u drugim bitkama tijekom 2. Svjetskog rata, poput onih na Balkanu (Grčka, ex Jugoslavija), na Istočnoj bojišnici, na Afričkoj bojišnici. No, Njemačka nikako ne može polagati pravo na monopol u povijesti uspješnog djelovanja zrakoplovstva i postrojbi KoV, ali može slobodno tvrditi da je upravo ona postavila obrasce i standarde tog zajedničkog djelovanja koje su kasnije primjenjivala i druga ratna zrakoplovstva. Britansko zrakoplovstvo još je više poboljšalo njemačka postignuća tijekom 1942. i 1943. godine u potpori njihovih zrakoplova njihovoj 8. armiji koja se tukla s Rommelovim Afričkim korpusom. Američko zrakoplovstvo pak je udarilo temelje, obrasce i standarde metodama pokretnog zračnog ratovanja izgradnjom PSS, ali i čitavih zračnih luka u džunglama i u negostoljubivim kamenitim predjelima. Rezultati američke 5. zračne armije tijekom bitaka za Filipine slobodno se mogu uspoređivati s njemačkim uspjesima na samom početku 2. Svjetskog rata. Naime, piloti američke 5. zračne armije samo u 6 tjedana izvršili su više od 24 000 naleta po pozivu postrojbi KoV i tijekom tih naleta imali su blisku vezu sa zapovjednicima postrojbi KoV. Upravo je ta veza omogućavala američkim pilotima bombardiranje, mitraljiranje, a kasnije i raketiranje japanskih ciljeva na tlu. Za to su bili zaslužni posebni američki časnici za vezu sa zrakoplovstvom koji su pokazivali američkim zrakoplovima ciljeve i navodili ih na njih. Japanski general Jamashito nije mogao ne odati priznanje američkim pilotima zrakoplova koji su perfektno štitili i čuvali bokove američkim divizijama koje su nastupale. Samo devet mjeseci ranije, u Francuskoj, to su činili američki piloti pod zapovjedništvom zračnog generala Vandenburgha i uspješno čuvali i štitili bokove tenkovima generala Patona. Nastavim drugi put.
Post je objavljen 25.06.2008. u 14:05 sati.