Neki će reći napokon je završila škola i ja mislim tako ali ipak mi je i žao mi što je došao kraj jer se moj rastaje nikada više nećemo biti svi skupa,svatko odlazi svojim putem. Je da nas sada čeka srednja i možda mislite šta sada tugujemo kada nas čeka bolji život odmah iza ugla, ali nije to baš tako jednostavno jer provesti sa nekim ljudima 8 godina svoga života nije mala stvar. Iako me razred znao često na živcirati ali ne samo mene ipak će mi nedostajati. Svi smo jedva čekali zadnji dan i on je došao. Na početku smo pjevali i sve je bilo super , trčali smo po školi gore-dolje i otišli u dvoranu i tamo se nastavilo veselje ali onda je došao taj trenutak pustili su nam pjesmu od Sandija koja se zove Malena i suze su jednostavno krenule i nisu se mogle zaustaviti kada vidiš nekoga da plače ne možeš si pomoći na oči ti dođu one slike i trenutci koje si proveo s tim ljudima i pomisao da ih više nećeš vidjeti pokrene u tebi golemi val tuge. No polako se i to smirilo i kada je zadnje zvono zazvonilo zauvijek smo izašli iz naše škole. Navečer smo otišli u grad i to je bilo posljednje vrijeme koje je ovaj razred proveo skupa. Ovo je samo ukratko o našem razredu 8.b jer naravno da se ovih 8 godina ne može ispisati na jedan list papira. Uglavnom mislila sam ja i prije napisati post ali nisam imala snage ali polako se smirujem ali toliko mi je bilo žao i biti će što je naša reprezentacija izgubila tu utakmicu protiv Turske. Znamo da smo bili bolji ali sreća nas nije poslužila. Još kada sam vidjela naše igrače: SRNU i ostale kako plaču na terenu bilo mi je još teže jer oni su zaslužili finale, i mislim da je cijela Hrvatska ponosna na njih jer iako su izgubili ne krivimo njih jer oni su za nas u našim srcima prvaci.
I za kraj nekoliko slika a ako želite da vam se slika poveča kliknite na nju:
NAJBOLJI IGRAČ (Darijo Srna)
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Post je objavljen 23.06.2008. u 10:02 sati.