ČUDOVIŠNA MAČKA
Bila u Edu jedna mačka, mezimica u kući čovjeka, koji ju je odnjegovao od vremena dok je još bila mačić. Činila se običnom mačkom, sve dok se jednoga dana nije odala, kliknuvši dječjim glasom:
"Jaoj, pobjegoše mi vrapci"!
Vrapci su, naime, prhnuli s terase kad je ona naišla, i uzalud joj je bio munjevit mačji skok. Posramljena, mačka prozbori istim dječjim glasićem:
"Ništa zato, uhvatit ću ja njih"!
Dogodilo se da je domaćin, stojeći tu ublizu, čuo ove riječi. Pogleda svoju dugogodišnju mezimicu, i uplaši se veoma: otkud i kako ta mačka govori ljudskim glasom?!
"Ovo je zao duh"! povika čovjek, i dohvati motku da ubije mačku.
Ali mačka se stade vrlo mačkasto uvijati oko njega, pa zaprede mazno, ali i opet dječjim glasom:
"Zar sam nešto lanula? Vjeruj mi, to ti se samo pričinilo"!
"Ah tako", reče čovjek odahnuvši, i odloži motku. "Trebala si mi to odmah reći. Jer evo, umalo te ne umlatih"!
(Japanska basna, prijevod L. H. i M. K., preinačila V. K.)
Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE širom svijeta i diljem vremena
Post je objavljen 23.06.2008. u 07:04 sati.