Primio sam mirovinu, a prekosutra je subota, pa sam Ivicu odlučio iznenaditi:
-Što kažeš, Ivice, da si malo promijenimo subotnji program?
-Kako? – zainteresira se on.
-Dobio sam mirovinu, pa sam mislio da nas dvojica odemo na izlet. Mama i tata se spremaju, da s tetom Zoricom i njezinima idete u prirodu. Kako ti ne voliš igrati se s tom malom djecom – predlažem da nas dvojica odemo autobusom s mojim prijateljima penzionerima na jednodnevni izlet u Topusko, kupati se.
-Ah, sa starcima! –„objesi nos“ Ivica.
-Pa, ne kupaju se tamo samo starci! Vidio sam tamo i djece i đaka... Uz to, jedan mi je izletnik za subotu rekao, da i s njim ide njegov unuk, pa bi mu ti bio dobro društvo, kao i on tebi....
-Onda dobro, idemo – malo se oraspoložio.
Kad smo u subotu ušli u autobus, vidjeli smo još jednoga dječaka i jednu djevojčicu, negdje tu njegovih godina. Ivica je odmah zadovoljno krenuo k njima. Vođa puta i organizator veselo je uzviknuo:
-Evo, tu je naša prošlost, ali na sreću i naša budućnost! – pokazujući na nas stare i na mladost.
Put je protekao veselo. Najprije smo uživali u ljepotama krajolika, a onda je vesela gospođa Agata povela pjesmu, jednu od onih „starih“, koju smo svi znali, pa i djeca. Djeca su poslije prestala pjevati i međusobno nastavili razgovarati o krajevima kojima smo prolazili... Vrijeme do Topuskoga brzo je prošlo. Vođa puta poveo nas je do velikog zatvorenog bazena sa izlazom u mali vanjski bazen. Objasnio je to činjenicom, da nas je većina starih i reumatičara s teškoćama kretanja. Mladima se ispričao i zamolio ih, da se i oni tu kupaju „zbog solidarnosti“. Kad su vidjeli prolaz u vanjski bazen – bili su zadovoljni.
Za početak kupanja
-Dobar dan, gospođo! Ima li mjesta za još jednog sjedača?
-Ima, kako ne bi bilo! Samo izvolite!
-Jeste li se već naplivali, kada morate odmarati...? – nastavljam ja konverzaciju.
-Malo san plivala, ali san pospana...
I iz razgovora sam saznao, da je šjora Mare iz Kaštel-Štafilića i da je od ponoći putovala vlakon iz Splita do Karlovca, gdje je morala nekoliko sati čekati autobus za Topusko sjedeći u hladnoj čekaonici...Pa onda, vožnja autobusom... Pa se nije baš odmorila... A, kad se bude vraćala kući proći će slično načekavanje...
- Kako to, da se vi s mora dolazite kupati u Topusko....? Ja pomišljam na kupanje u moru...
- Je, malo je neobično, ali pogledajte mi samo ruke! – Pruži ih, a ono nekoliko prstiju ima izobličene zglobove. – Artroza! A, čula san da je ova voda najbolja u Hrvatskoj za ovakve bolesti, pa san odlučila dolaziti nekoliko vikenda...- I ja sam čuo za ljekovitost u Topuskom. Naša udruga umirovljenika više puta organizira izlete ovamo i kupanje..
Razgovarali smo i o drugim temama, ali uvijek bi se vraćali na lošu prometnu vezu. Kaže, da autobusi iz Trogira za Split voze svakih 20 ili 30 minuta, a ovdje Karlovac – Topusko – neshvatljivo je slaba usklađenost prometa...Meni je zbog toga bilo neugodno pred šjora Marom. Htjeli bismo izigravat turističku zemlju, a nismo u stanju ovo čekanje na vezu smanjiti na razumnu mjeru, a ne da gotovo dulje mora čekati na vezu – nego putovati do Splita! Zato ja ovim putem apeliram na „odgovorne“ za organizaciju prometa – pomislite kako će nas šjora Mare dočekati kada dođemo na more...!
Post je objavljen 19.06.2008. u 21:40 sati.