Spremim se...stavim slušalice u uši i krenem...
Izađem van...shvatim sva sam u crnom...od glave do pete...
Prolazim gradom...gledam ljude...razmišljam...šta oni misle o djevojci u crnom koja prolazi kraj njih...
Vidim neke poznate ljude...pozdravim ih...
Nastavim dalje...
Dođem u dućan...kupim šta sam htjela i odem...podavač me čudno gleda...
Idem prema doma...sama...nikog poznatog...
Hodam...gubim se u glazbi...u svom svijetu...
Nakon nekog vremena shvaćam...cijelo vrijeme gledam kao zombi i samo hodam ravno...
Mislim na to dali ću vidjet nešto...nekoga...
Shvatim da neću...nikad ne vidim ono što želim...
Nastavim dalje...
Uđem u ulicu...u hodu pogledam nebo...sivo je...osjećam se jadno...nema onog predivnog plavetnila...
Dođem pred kuću...moju kuću...kuću broj 13...i stanem...pogledam tu veliku kuću...moj dom...kuća je bijela...shvatim...ja volim svoju kuću...svoj dom...
Uđem unutra...skinem slušalice...uključim kompjuter...pustim glazbu...sjednem u fotelju i uživam...
P.S. Ovaj post je napisan jučer...samo ga nisam stigla objaviti...
Post je objavljen 15.06.2008. u 14:52 sati.