Dnevnik.hr my little world...odraz misli jednog običnog djeteta koje je na neobičan način posebno...
o običnom djetetu koje je na neobičan način posebno...zovem se Tonka.
rođena 18.4.1994. prvi razred SŠ Ivan Švear. Ivanić Grad. Volim: glazbu prijatelje crvenu i crnu sanjariti biti vani smijati se voljeti svoje starke Ne volim/podnosim: svašta i ništa msn: tonkicatortica@hotmail.com ispuna praznine... JA
Ja sam toliko ista, toliko obična milijunima djevojaka-ni djevojčica-ni djevojka. Izlizane traperice. Cipele do gležnja, kosa smeđa, ošišana na repove - JA – na prvi pogled dijete, u duši čovjek. Uzaludno čekaju haljine, suknje i košulje i tužno gledaju svečane cipele. Potpuno sam ista danas, kao i jučer, kao i sutra. A imam punih 14 godina…14 godina haljinama, u stranicama dnevnika. Spokojno čekajući da izađem iz izlizanih traperica, iz dubokih cipela, da začešljam razbarušenu kosu i prvi put nanesem šminku na oči. Tako, ne više dijete, dobivam želju da razbijem ogledalo, da ispreturam ormare i da nađem traperice, da razbarušim kosu, da trčim, da lutam, da pišem pjesme, da mrzim kišu, tu kišu i samo nju…ali godine su tu. Ozbiljno šećem parkom, pričam samo o ozbiljnim stvarima. Tek kad negdje ugledam staro društvo, poletim…pronađem svoje - JA – nađem sebe! I ponovno igram stare igre i ponovno guram druge na tjelesnom i zaklinjem se da nikada neću odrasti!!! Crossfade - So Far Away I've been changin' but you'll never see me now (I've been changin' but you'll never see me now) Now I'm blaming you for everything No more holding it in How many years can I pretend Nothing never goes the way it should No more sitting in this place Hoping you might see it my way Cause I don't think you ever understood That what I'm looking for are the answers To why these questions never go away [Chorus] I'm so far away I've been changin' but you'll never see me now I'm so far away Now I'm blaming you for everything No more waiting for the end Of every day that I will spend Wishing that I only had a choice No more pushing you away Cause I will be busy watching things going my way Never looking back on this anymore Because what I'm looking for are the answers To why these questions never go away [Chorus] I've been changin' but you'll never see me now Now I'm blaming you for everything I'm so far away Hey hey watch me wave Goodbye to yesterday Nothing left in my way Hey hey I've been saved With sun shining on my pain Getting me through this day Hey hey watch me wave Goodbye to yesterday Nothing left in my way Feels so good to say [Chorus] Now I'm blaming you I'm so far away
|
15.06.2008.
Spremim se...stavim slušalice u uši i krenem...
Izađem van...shvatim sva sam u crnom...od glave do pete... Prolazim gradom...gledam ljude...razmišljam...šta oni misle o djevojci u crnom koja prolazi kraj njih... Vidim neke poznate ljude...pozdravim ih... Nastavim dalje... Dođem u dućan...kupim šta sam htjela i odem...podavač me čudno gleda... Idem prema doma...sama...nikog poznatog... Hodam...gubim se u glazbi...u svom svijetu... Nakon nekog vremena shvaćam...cijelo vrijeme gledam kao zombi i samo hodam ravno... Mislim na to dali ću vidjet nešto...nekoga... Shvatim da neću...nikad ne vidim ono što želim... Nastavim dalje... Uđem u ulicu...u hodu pogledam nebo...sivo je...osjećam se jadno...nema onog predivnog plavetnila... Dođem pred kuću...moju kuću...kuću broj 13...i stanem...pogledam tu veliku kuću...moj dom...kuća je bijela...shvatim...ja volim svoju kuću...svoj dom... Uđem unutra...skinem slušalice...uključim kompjuter...pustim glazbu...sjednem u fotelju i uživam... P.S. Ovaj post je napisan jučer...samo ga nisam stigla objaviti... |