svakako je dobro podsjetiti se koliko smo mlado izgledali nekada
kada nikada takvo nešto ne bi pomislili za sebe,
dogodi se to uvijek u neko bezvezno jutro
kad se jednostavno probudiš i znaš da si drugačiji nego jučer,
stariji, skloni smo reći,
iako tko zna koliki bi znali točno objasniti što to točno znači,
osim suptilne ispričnice za pojačanu ćudljivost i istančanu potrebu za detaljiziranjem uglavnog nebitnog,
‘svakako je dobro podsjetiti se koliko smo mlado’
isto ne znači ništa
osim očitog kontrasta između dva lica vremena na našim izrazima,
i ne možemo znati zašto ga osjećamo kao dobro i manje dobro,
zašto im nabijamo predznak,
kao da je nešto krenulo po zlu: ‘starimo’,
ma koliko godina imamo
svaki nas dan u prolasku uvijek podsjeća našoj trajnosti
i momentalnoj dotrajalosti
u istoj
Post je objavljen 13.06.2008. u 03:23 sati.