Marketing
Pjesma koju je napisao moj frend iz raza...SVAKA ČAST JURAJ..!!!
Kak on kaže pjesma u prozi...
Trenutak sna
Trenuci bježanja od sjena stvarnosti u mom umu se približavaju kraju. Njihov izmišljeni ples kroz moje crne misli polako jenjava, uz prekrasne šumove vjetra i svjetlost anđeoskog mjeseca s moje desne strane. Odjednom se uzdižem više, i više, kroz oblake i zvijezde, zavjese neba, u beskrajan prostor moje ljubavi, moje nade, mojih snova. Uz tek pokoji probod grmljavine kroz moje uši, vođen nevinim noćnim leptirima i vlastitim osjećajima, prepuštam se tebi, i bićima s one strane mog života, umirem, i ponovno oživljavam, dok napokon ne dođem do krajnje točke mojih novih misli, i oživljene ljubavi. Pogledam kroz prozor, i vidim se, osvjetljen krijesnicama, lebdim kroz povjetarac, i liježem u otvoren lijes noći. Zarobljen u svom udobnom drvenom zatvoru, bacam posljednji pogled na tamno-plavo nebo, poželim laku noć krijesnicama i leptirima, i izgubim svoje misli na trenutak. Zvijezde sjaje baš kao i tvoje oči. Na par sekundi me zadržiš budnim, i onda zažmirim, polumrtav, zaljubljen, i sretan što postojiš. Izgovorim svoj ''Volim te'' i zadnji put pomislim na tebe.
Onda dolaze, nikad ne kasne, i klize kroz zrak, polako, bešumno, tako da me ne probude. Pokrenu moju toplu kutiju, na putovanje kroz tišinu mojih želja, do zvjezdanog sjaja tvojih očiju, i pažljivo ti stavljaju komadiće Sunca kroz kosu, da i slijedeći dan zasvjetliš samo onako kako ti možeš. Još ću ti jednom na ovom svijetu reći da te volim, i ostaviti te da dočekaš jutro, i prkosiš noćnim nebeskim dijamantima. Jedinstvena, i najljepša, ti si jedina zvijezda koja svjetli dok Sunce putuje nebom.
Tada me odvode me na obale postojanja, letim visoko iznad vremena, a stvarnosti se smješkam, znajući da me ovdje neće naći prije dalekog jutra. Svjedočim borbama boja i oblika, osjećaja i želja, suza i smijeha, mene i mene samog protiv sebe, i sve me to zadivljuje, i trenuci traju kao vječnost, i vječnosti kao neprimjetan trenutak, zbunjen sam i ponovno oživljen, i napokon sam se izgubio, nemam više ništa osim ljubavi za tebe, u ovom svijetu više ništa nije važno. Osjećaji postaju oblici i boje, prolaze kroz mene, i sad više ni ja ne postojim, otopio sam se u dio svoje ljubavi. I sad sve postaje mirno, i ništa više ne čujem. Plovim na oblacima svoje ljubavi, i griju me sunca na nebu, što sretno klize svjetlo-plavim nebom. Trenutak nepojmljive sreće, osjećaj koji želim dati tebi. Na ovom svijetu je sve tako jednostavno…
I sad me bezobrazna stvarnost uzima u svoje naručje, i vraća u ovaj hladni mali lijes. Odvedu me natrag pod svjetlo mjeseca, među krijesnice i noćne leptire i podižu. Nošen vjetrom, vraćam se u svoju sobu. Zvijezde već nestaju, a sunce se lijeno budi iz svog sna. Panično pokušavam dati posljednje tračke sreće tebi prije nego što nestanem.
Otvaram oči, pomislim na tebe i izgovorim svoj ''Volim te''.
***
Jer ti nikad neću moći dati koliko zaslužuješ.
E da rekao je da moram napisati kome je posvećena.. e pa L. N. tebi... 
Post je objavljen 03.06.2008. u 22:53 sati.