Marketing
Možda ti se savjest probudi
Možeš mi slobodno prigovoriti
Kako je riječ preglasno odzvonila
I priznat ću ti zašto je tako:
Predugo je u meni tamnovala,
Hraneći se svakodnevno tugom,
Pijući tvoje, ničim razblažene laži,
Grijući se na vatri neiskrenih davanja
Umjesto na plamičku iskrenosti, što snaži.
A onda je eruptirala, svom jačinom,
Potaknuta bujicom pitanja bez odgovora,
Prelijevajući se preko grotla nataložene tuge.
Mislima razlistanim po obroncima samoće,
Zaboravljena i ostavljena ispod nasvođene duge...
Znaš li kako to uopće izgleda, kada
Pitanje traži odgovor, a duša istinu hoće?
Ako će ti biti lakše, mene za sve optuži,
Moja je savjest dovoljno bistra i sjajna,
Da profiltrira sve tvoje nečasne radnje.
I da nakon toga ostane čistoćom trajna...
Optuži me slobodno, neće ti biti ni prvo ni zadnje.
Hoćeš li i onda govoriti, kukavički bježeći od istine,
Kad ti okrenem leđa, a misli te sustignu teške,
Kako si dovoljnu količinu sebe u sve ovo uložio,
A kako su naše snove srušile samo moje greške.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 04.06.2008. u 05:05 sati.