Marketing
Iščezavanje, nastavak priče ...
photo by flickr
baršunasto meke i tople
oko nas se svile latice crne ruže
u srcu popoljka najdublja tama vlada
u srcu tople tame
privijamo se jedno uz drugo
u ovaj kasni sat
postojimo samo
Ti i ja
u ruži noći, u noći ruža,
miriše strašću
naša postelja.
o, kakav virtuozni nocturno
noćaš sviraš,
Ljubljeni!
duša mi treperi od slatkih dodira …
… neću nikad usnuti u ruži noći, u noći ruža,
dok nocturno svira
a Ti i ja,
ljubimo se, Ljubljeni,
u srcu tople tame,
sred latica crne ruže.
Iščezavanje, nastavak priče ...
Poslužitelj koji je Rose-Marie donio doručak, upitao ju je želi li i ručati u svojoj sobi. Na trenutak je bila u iskušenju odgovoriti potvrdno.
Ručati u sobi, iskrasti se neprimjetno do obale jezera, koračati bez cilja, skrivena kišnom zavjesom …
Ta joj je ideja bila tako privlačna. No, pomislila je kako bi to bio samo korak istim onim putem osamljivanja kojim je tako dugo koračala, pa je rekla:
Ne, hvala …
Ručat ću u blagovaonici …
Kad je sišla na ručak, blagovaonica je bila gotovo prazna. Dva starija bračna para. Troje 'samaca', jedna žena i dva muškarca, svako za svojim stolom, zauzeti sami sobom. Jedna obitelj s djecom …
Krećemo čim pojedete … rekla je mati.
Konačno, rekle su uglas kćeri, blizanke u dobi od 12-estak godina … jer ovdje je za umrijeti od dosade …
Rose-Marie je izabrala stol uz prozor. Vani je još uvijek kišilo, no to više nije bio ljetni pljusak, kiša je više ličila na upornu, jesenju …
Dok je završavala ručak ukusnim palačinkama punjenim slatkim od ružinih latica, u blagovaonicu je ušla još jedna gošća. Rose-Marie se morala suzdržati da ne zuri suviše upadljivo u staru damu koja je sjela za stol do njezina. Bilo joj je sasvim sigurno više od osamdeset, no izgledala je nekako bezvremeno.
Srebrno sijeda kosa svijena na potiljku i podignuta češljem od kornjačevine, crte lica još uvijek lijepe, unatoč starosti. Rose-Marie je pomislila na onu izreku da neki ljudi stare poput iznošenih kućnih papuča, a neki kao katedrale. Ova je starica starila kao neka monumentalna građevina kojoj je patina samo dodala veličanstvenost. Savršene kosti lica, istaknute jagodice, bijela poput bjelokosti put s finom mrežom bora, tamne žive oči ... I pronicljiv pogled …
Staričin je hitri pogled ubrzo uhvatio i zarobio Rose-Marien pogled.
Oprostite, nisam namjeravala smetati … rekla je Rose-Marie i osjetila kako su joj se obrazi zarumenjeli.
Dapače … rekla je stara dama uz osmijeh.
Vidim da ste završili s ručkom. Bilo bi mi drago kad biste mi se pridružili. Mogle bismo kavu popiti zajedno …
Dok je Rose-Marie prilazila njezinu stolu, stara je dama podigla ruku da zagladi srebrni pramen koji se izvukao ispod češlja kojim je bio pričvršćen. Tada je Rose-Marie primijetila neobičnu narukvicu na krhkom zglobu starice. Narukvica je bila od teškog srebra, oblikovna kao zmija koja proždire samu sebe, gutajući svoj rep.
Stara je dama ponovo uspjela uloviti Rose-Marien pogled.
Ouroboros …rekla je, tamnim pomalo napuklim glasom.
Sviđa vam se?
Dođite bliže, pogledajte pažljivije narukvicu …
... A ja ću, za to vrijeme, pažljvije promotriti ... Vas.
Ouroboros bracelet
Dodatak : nedjelja u vrtu
Đuro i Pero: Đurice, hoćeš li još?
Post je objavljen 01.06.2008. u 00:01 sati.