Marketing
rose in the moonlight ...
rose in the moonlight, photo by rusalka
noćas si , Jedini,
s blijedim se Mjesecom utrkivao.
k'o ljubomorni ljubavnik
poljupcima hitao
Mjesečev trak preduhitriti
kad prokrao se kroz prozor
i usne mi obasjao.
Mjesec tada krenu
linijom moga vrata
namjeravajući taknuti
mi grudi,
a Tvoje usne pojuriše
da ga preteknu.
Vidi bezobraznika,
rekao si i
zastor navukao
pa mi na uho šapnuo:
Ti si moja Mjesečina ...
Iščezavanje, nastavak priče
Vrućine su potrajale, a Rose-Marie, slaba zbog anemije i niskog tlaka, hodala je kao u nekoj omaglici, danju obavljala svakodnevne poslove a noći provodila u čudnom polusnu.
Njezini odrazi u ogledalima, izlozima i prozorskim oknima iz dana u dan postajali su sve bljeđi. Rose-Marie je posumnjala da joj vid naglo slabi, no okulist joj je na kontrolnom pregledu rekao: Još uvijek – 2 …
To i nije bila neka velika kratkovidost, a osim toga, ništa drugo nije u njezinu pogledu bilo zamagljeno i izblijedjelo, ništa ... osim njezina vlastita odraza. Jednoga je dana bila u iskušenju zapitati jednu od svojih prijateljica: Izgleda li tebi moj odraz u ogledalu nekako čudno?
Ipak, odustala je u zadnji čas, bojeći se da će se prijateljica zapitati o njezinu duševnom zdravlju.
A onda je konačno došlo vrijeme Rose-Marienog godišnjeg odmora.
Osim kratkih odlazaka na službeni put, ona već godinama nije nikamo otputovala na pravi godišnji odmor. Bolovao je prvo otac, pa mati, a ona roditelje nije željela ni nakratko prepustiti tuđoj brizi.
Ovoga je ljeta odlučila nekamo otputovati na 10-ak dana.
Njezin je omiljeni mačak toga proljeća stradao pod točkovima automobila, a brigu o akvarijumu i sobnim biljkama mogla je prepustiti susretljivoj susjedi. I tako više nije ni pred samom sobom imala izgovora zbog kojeg bi i ovo ljeto provela u svojem stanu. Iako je voljela more, ipak se radije odlučila za planinski hotel smješten uz jezero. Njezinoj bijeloj puti, niskom tlaku i malokrvnosti planine će goditi.
I tako se Rose-Marie jedne sparne ljetne večeri ukrcala u vlak koji će je do jutra odvesti do odredišta. Kad je vlak već krenuo, spopalo ju je neobjašnjivo osjećanje panike. Tek krajnjim naporom suzdržala se da ne baci svoju putnu torbu kroz otvorena vrata u ne iskoči na peron. No to bi bio potpuno neracionalan postupak za koji nije bila sposobna. Vratila se u svoj odjeljak spavaćih kola u kojem je njezina suputnica, mlada djevojka koja je putovala u neki ferijalni kamp, već zauzela gornji ležaj.
Djevojka je ljubazno rekla: Vi samo čitajte ako želite, svjetlo mi neće smetati, prošle sam noći lumpovala s društvom, zaspat ću i prije no što spustim glavu na jastuk …
Iako je u Rose-Marieinoj putnoj torbi bilo nekoliko knjiga za koje se veselila da će ih konačno imati vremena pročitati, ona ipak nije posegnula ni za jednom. Sjedila je na donjem ležaju i gledala u osvijetljene prozore kuća uz prugu. Crvenkasti mjesec, prekriven izmaglicom, zavirivao je kroz prozor kao da nekoga traži, a potom se sakrio iza sve gušćih oblaka.
Noć je odmicala, a Rose-Marie nije uspjevala zaspati. Sjedila je lica prislonjenog uz prozorsko staklo, no nije gledala u pravcu kretanja vlaka. Pogled joj je bio usmjeren unatrag, prema rodnom gradu od kojeg se sve više udaljavala. Uvijek je bila pomalo zavidna ljudima koji su znali otići ili rastati se s nekim bez osvrtanja. Njoj to nikada nije polazilo za rukom.
Sjedila je u tami, ne paleći svjetlo. Činilo joj se da putuje nekamo u nepovrat. Nije palila svjetlo jer nije imala snage suočiti se s vlastitim odrazom u osvijetljenom prozoru kupea …
(nastavak slijedi)
photo by flickr
Napomena: Noćašnji je post 1001.
sheherazade
Post je objavljen 29.05.2008. u 00:01 sati.