Marketing
ruža ...
ruža. ruža? ruža!
bi li mirisala,
i kad se ne bi ružom
zvala?
eh, ruža je, ruža je - ruža.
u naravi joj je da
miriše
u prirodi joj je da cvjeta
i sunce
ljubi.
ljubila bi, cvjetala i mirisala,
ma kako se zvala.
da, ljubila bih Te,
Jedini,
i da me ne zoveš
svojom ružom ...
al' ipak me ružom zovi ...
... za svaki slučaj ... hihihi
Dodatak 1:
photo by flickr
Iščezavanje
Rose-Marie nije bila od onih žena koje mnogo vremena provode pred ogledalom. Možda se zato i nije mogla prisjetiti trenutka u kojem je počela iščezavati.
Tog je kasnog popodneva žurno prolazila kraj velikog staklenog okna izloga, dok su se oko nje gurali drugi prolaznici. I tada je, krajičkom oka, ugledala svoj odraz u staklu. Odrazi ostalih prolaznika bili su jasni i oštro ocrtani, njezin je bio nekako razliven, nejasnih kontura, mutan i blijed. Osjetivši oštar ubod zebnje, pomislila je kako je suviše umorna da bi o tome razmišljala. Tek, kasnije, u sumrak, vozeći se kući gradskim autobusom, ponovo je pogledala svoj odraz u staklu prozora. Prozorsko staklo autobusa bilo je prljavo, pa je blijed i mutan odraz vlastitog lica Rose-Marie pripisala nemaru gradskog prometnog poduzeća. Stigavši do svojih ulaznih vrata, spustila je na pod hodnika laptop, torbu sa spisima, vrećice s namirnicama. Počela je kopati po svojoj velikoj ručnoj torbici, tražeći ključeve.
Rose-Marie, pričekajte - susjeda je otvorila vrata susjednog stana, držeći u ruci veliku žutu kovertu.
Stiglo je za vas, preporučeno, dok vas nije bilo kod kuće. Potpisala sam da ne morate klipsati na poštu – rekla je susjeda.
I prije no što se Rose-Marie uspjela zahvaliti, susjeda je nastavila:
Rose-Marie, već vas neko vrijeme namjeravam upitati, no bilo mi je pomalo neugodno …
Pogledate li se vi katkad u ogledalo?
Rose-Marie se lecnula: A zašto me to pitate, susjedo?
Zato što ste blijedi kao platno. Zato što ste toliko omršavili. Zato što mi se čini … nemojte se ljutiti … zato što mi se čini da vas nema tko to zapitati.
Radite od jutra do večeri, vidljivo ste iscrpljeni i vjerojatno malokrvni …
Susjeda Sonja, dvadesetak godina starija od Rose-Marie, medicinska sestra po profesiji, bila je udovica. Sonjina kćer jedinica, Rose-Mariena vršnjakinja, prije dvije se godine, upravo u vrijeme kad je umrla Rose- Mariena mati, udala i odselila u drugi grad.
Sonja je osjetila potrebu igrati majčinsku ulogu u Rose-Marienom životu a vjerojatno i popuniti prazninu u vlastitom životu. No, Rose-Marie, iako draga i ljubazna, uvijek je bila tako suzdržana.
Ipak, dirnuta susjedinom brigom nasmiješila se i rekla joj:
Ah, gospođo Sonja, ne brinite za mene … upravo sam bila u apoteci, po novu turu željeza … A ljetni praznici počinju za koji dan, pa ću se i ja konačno odmoriti …
Hvala vam što ste primili pismo …
(nastavak slijedi)
photo by flickr
... ne brini, draga Dinaja
Nisu polu-ruže, ni Ru, ni Rose ... a ni Rose-Marie ...
Bocnuti znadu, druge ... a i sebe ... hihhi
Dodatak 2:
Đuro i Pero: Uvijek u pokretu ...
Post je objavljen 26.05.2008. u 00:01 sati.