Sjećate se onog posta o savršenom svijetu?
Opet me to uhvatilo...
Ne znam kaj mi je došlo...jednostavno...nisam sretna...
Zapravo jesam sretna...ali na trenutke...
Sve više se gubim u glazbi...u tom savršenstvu...i onda jednostavno počnem razmišljat...nažalost...
Ne želim razmišljati...želim da sve bude ko prije...da budem hladna...da mogu sve te emocije držati u sebi...
Ali ne mogu to više...nemam snage...predugo je tako bilo...predugo sam držala emocije u sebi...
Još uvijek izgrađujem vjeru u prijatelje...još uvijek se trudim vjerovati tim ljudima kojima je stalo do mene...
Ali sve više mi se javlja u glavi to glupo pitanje...kako bi bilo da mene nema...da ja jednostavno nestanem...
I koliko god mene ti prijatelji uvjeravali da ih je strah misliti na to...ja se ipak pitam...i razmišljam o glupostima...o nečemu što ne želim...ali opet zanima me...
Zanima me kakav je to osjećaj kada prerežeš žile...da li boli ili ne...
Ne želim to doznati...ali opet...zanima me...
Ja nisam takva osoba...ali opet...ja nisam osoba koja će si postavljat toliko pitanja...nisam osoba koja zbog jedne sitnice ne spava...
Ja sam sanjar...osoba koja živi u svom svijetu...u svom savršenom svijetu...osoba koja vjeruje u bolje sutra...
I toliko se trudim ne biti takva...ali ne mogu...
Kad sam s nekim nisam takva...ne razmišljam o tom svijetu...nisam sanjar...
Kada sam s nekim...živim za taj trenutak...uživam u njemu...ali kada pustim glazbu...to savršenstvo svijeta...tu stvar koja postigne da postanem sanjar...da uživam...da plačem...tada patim...
Srce me boli...ne znam zašto...možda zato što ne vjerujem prijateljima...jer su me baš prijatelji najviše povrijedili...da vjerojatno je to...
Ma ne znam...ništa više ne znam...osjećam se ko duh...
Imam još snage...ali malo...trebam nešto da me digne...da mi da snage...tražim to...i uspjevam...u glazbi...glazba je moj spas...
Post je objavljen 20.05.2008. u 19:51 sati.