...Srusili su mi snove,srusili su mi cijeli svijet...Tonula sam sve dublje i dublje u more,kraja nije bilo,a povrsina je bivala sve dalje i dalje...Pkusavala sam disati,ali nisam mogla...Voda je bila oko mene i gusila me...Mislila sam da to treba tako biti...Da cu jednostavno umrijeti...Razmisljala sam o zivotu,kako li je brzo prosao kroz moju glavu...Molila sam da me netko nadje i da me izvuce...Molila sam da me netko primi za ruku i pokaze pravi put...Srce mi se raspadalo,a ja nisam mogla,htjela sam,ali nisam mogla disati...Toliko sam snazno mahala rukama pokusavajuci otplivati na povrsinu...Odustala sam,jer nisam borac,kukavica sam i to velika...Zaklopila sam oci i prepustila se moru suza i depresije...To je za mene bio kraj...Nitko nije dolazio...Potrosila sam i zadnji tracak daha...Izdahnula sam da sto prije odem...Na to si dosao ti,kao najlijepsi andjeo sa neba...Noseci svoju bijelu halju i taj predivan osmjeh...Nisam te odmah primjetila,Ali sto si se vise priblizavao osjetila sam brckanje vode oko sebe...Nisi popustao,uzeo si me i povukao snazno...Sirom otvorivsi oci vidjela sam te kako zuris...Mislila sam da nikad vise necu zivnuti...Da cu do kraja zivota imati crnilo oko sebe i u sebi...Da se nikad necu nasmijati...Da nikad vise necu voljeti,medjutim to svi misle...Mislila sam i ja...A ti si se odjednom stvorio...Nemoj mi uzeti najlijepsi poklon koji si mi mogao dati...Nemoj me povrijediti...Cuvaj me kao poslijednju kap vode na dlanu...Drzi me i ne ispustaj...Dopusti mi da ti pokazem koliko vrijedim,dopusti mi da ti dokazem da ni ja tebe necu povrijediti...Vjeruj u mene...Volim te....