Zemlja Bosna piše da je Austro-Ugarska izvela brojne
društvene promjene unutar bosanskog društva, koje su imale
nesagledive negativne posljedice za Bošnjake. Od uvođenje
«nepostojećeg tzv. srpsko-hrvatskog jezika», tako što je ukinut
«dotadašnji zvanični bosanski jezik», zatim odvajanja
Sandžaka od Bosne i konačno do mijenjanja «zvaničnog
imena naše zemlje» u Bosna i Hercegovina, «kao da je
Hercegovina nešto odvojeno od Bosne, a ne njen sastavni
dio, kao što su to i Krajina, Posavina, Semberija, itd, a sve u
cilju razbijanja bosanskog patriotizma, uvodeći pomutnju i
podjele unutar Bosne». Autor ovog nadahnutog teksta
naglašava: «Mnogi Hercegovci vole za sebe reći “Hercegovci
su Bosanci de lux”, odnosno “Hercegovci su savršeni
Bosanci”, ali nipošto ne treba izgubiti iz vida činjenicu da postoji
mnogo antibosanskih snaga koje žele i dalje iskorištavati
ovu nasilnu promjenu zvaničnog imena naše domovine i
propagirati podjele, tako da se u mnogim Bosanskim medijima,
skoro pa nevjerojatno, mogu čuti sintagme poput
“Bosanci i Hercegovci” i sl. što je u prvom redu totalni nonsens
i apsolutni negativitet koji može koristiti jedino okorjelim neprijateljima
Bosne i Bošnjaštva. Zamislite da neko ode u
Njemačku i promjeni joj ime u “Njemačka i Bavarska”, ili još
par primjera: “SAD i Texas”, “Italija i Sicilija”, “Srbija i Šumadija”,
“Hrvatska i Zagorje”, itd….A upravo to je učinjeno Bosni od
strane njenih najcrnjih neprijatelja!! Vraćanje jedinstvenog
povijesnog imena Zemlji Bosni je samo jedan od prvih koraka,
koje Bošnjaci moraju poduzeti u cilju ponovnog ujedinjenja
Bosne i definitivnog poražavanja okupacionih i drugih antibosanskih
snaga, koje od 1878. godine pustoše i pljačkaju
našu domovinu i zatiru joj ime.»158
Ovdje nije teško iščitati nacionalistički i osmanofilski kontekst,
koji usput rečeno nema puno veze s činjenicama, ali
zasljepljenost i ostrašćenost, koji su česti pratitelji šovinističkog
nacionalizma, ionako ne mare za činjenice. Da nisu baš
svi Hercegovci «savršeni Bosanci», pokazuje Alija Kebo u tekstu
Hercegovina - zemlja uzvjetar. Kebo navodi brojne slučajeve
brisanja imena Hercegovine i upozorava na Sabor
Hercegovaca koji je održan 1998., a u čijoj platformi piše kako
se uz ostalo zalažu za obnavljanje zajedničkog života naroda
Hercegovine u jedinstvenoj i cjelovitoj BiH. Kebo dodaje: «Ali
otimači zemlje i dalje pametuju – kao nema Hercegovine, ima
samo Bosna, ili Hercegovina 70 je – južna Bosna! Ovaj
slovopisac nije nikada zadrti Hercegovac bio, nego, podjednako,
i Bosanac, i Jugoslaven, i Evropejac – ali ako Bosna
može bez Hercegovine, zašto ne bi mogla Hercegovina bez
Bosne! Ma, to su koještarije. Be i Ha mogu samo zajedno,
nikako drukčije. Tako je i u Bihaću utemeljena.»159 Možemo se
složiti s Kebom, i dodati kako oni koji zatiru Hercegovinu
Bosni ne pomažu, a izravno rade protiv države Bosne i
Hercegovine. Uz to što negiraju Hercegovinu, bošnjački
nacionalni znanstvenici negiraju i Hercegovce. Dr. Enver
Imamović autor brojnih nesuvislih nacionalističkih tekstova o
starosti, snazi …bošnjačke nacije napisao je da je
Hercegovina «vlaška magistrala», te da je većina stanovništva
u zapadnoj Hercegovini doseljenička. Naravno starosjedioci
su svugdje muslimani-Bošnjaci.160
Ovakve tvrdnje naravno ne mogu izdržati znanstvenu
provjeru, zato je iz te pozicije važno takvu provjeru
onemogućiti. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Ivo Miro
Jović ustvrdio je da nekima iz državne administracije ne odgovara
da on ode 11. listopada 2005. na skupštinu UNESCO-a,
u Pariz, jer želi predložiti pod zaštitu te organizacije neke
spomenike iz Hercegovine.161 Nije razriješeno tko su ti koji su
opstruirali Jovićev put u Pariz, ali sigurno je da je broj
spomenika kulture iz zapadnog dijela Hercegovine, koji su
registrirani od Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika,
vrlo malen.162 Međutim oni koji brišu Hercegovinu «iz ustava
i sjećanja», ne različite načine brišu i Hercegovce iz nje.
Razbojnički upadi policije i međunarodnih snaga u poduzeća
i banke, iscrpljivanje sudskim procesima i opća kriminalizacija,
uskraćivanje prihoda lokalnoj vlasti i županijama…To su
samo neki od načina kojima središnja vlast onemogućava
gospodarski i društveni razvoj Hercegovine, a time i život u
njoj, te potiče iseljavanje.163
Povijesne činjenice upućuju na posebne društvene i političke
tradicije Huma i Bosne. Hum je stariji, a Bosna je stjecajem
povijesnih okolnosti uspjela postići veći stupanj političke
organizacije postavši kraljevinom. U njoj je bilo sjedište
osmanlijske, austrougarske, jugoslavenske, endehazijske i
jugoslavensko-komunističke vlasti. U Bosni je bilo i sjedište
crkvenih institucija. Što se pak veze između Hercegovine i
Bosne tiče, nju je na zanimljiv način uspostavio Mladen-Ante
Molinar, koji je napisao: «Naime, na Milodražu je 26. svibnja
1446. godine, na Uzašašće, održan ZAVNOBIH vjenčanjem
bosanskog kralja Stjepana Tomaša, člana vladarske obitelji
Kotromanića s Katarinom Kosačom, kćeri hercega Stjepana
Vukčića Kosače, najmoćnijeg velikaša Podrinja, Zahumlja i
Neretve, stvorena je država Bosna i Hercegovina.»164 Veze
nastale iz ljubavi ili interesa, čvršće su od onih koje su
uspostavljene snagom oružja ili nekom drugom prisilom.
Prenosimo:
Originalni znanstveni tekst. Autor dr. Ivica Lučić
National security and the future Vol.6 No.3-4. (01.09.2005.)
Podaci o autoru na kraju teksta.
Post je objavljen 10.06.2008. u 07:00 sati.