...jos nekoliko dana...
I obzima me tolika dvojba...reci ti ili ne.
Zelim da znas, zelim da me imas u mislima bar onaj tren kak shvatis.
Ali jeli vrijedno tvog podsmjeha...?
Kad znam da ostat cu samo dobra sala mešu tvojim pecinama.
I znam, koliko je apsurdno.
Ali ponovit cu opet, i ponavljati zauvijek...
...bez obzira na sve...volim te.
{...neke ljubavi prolaze
neke nikad da se dese
ova moja fenomen je
ko jos moze da podnese
da voli samo tog s kim nije nasamo...}
I kako da si pomognem...?
Svatko ce reci, ovo granici s opsesijom.
Svatko ce reci da nije normalno.
I mozda ce netko i biti u pravu.
Ali ne zelim da to ostane tako shvaceno.
I sav mi trud uzalud...kad odlazis.
A ja ostajem utapati svoju tugu u grotesknom pijanstvu.
Jadna sam i jebe mi se.
Ionako me nikada nisi dozivio.
{...nisam znala kad da stanem
nisam znala sta je dosta
dusa mi je sada prazna
to je moja kazna...}
Post je objavljen 15.05.2008. u 00:35 sati.