Pjevačko društvo Zvonimir (1884.) pridonijelo je oživljavanju
nekih djela starih splitskih kapelnika (I. Lukačića, B. Pellizzarija,
A. Vissetija i J. Bajamontija), ali i promicanju djela domaćih
autora na hrvatskom jeziku (J. Hatze, I. Parać, J. Gotovac i
dr.). Pročišćavanjem crkvene glazbene prakse prema liturgijskim
i estetskim kriterijima, te njegovanjem domaće glazbene
baštine, Zvonimir je nastojao slijediti prave zasade cecilijanskog
pokreta, koji se u čitavoj Europi pojavio zajedno s liturgijskim
pokretom. Nasljeđuje ga pjevačko društvo Lisinski, koje će uskoro
promijeniti ime u Pjevačko društvo ‘Sveta Cecilija’, slijedeći ista
načela cecilijanske obnove. No, zbog pada kvalitete i odmaka
od cecilijanskih principa, društvo napušta katedralu. Njega će
zamijeniti Katedralni (ili Oratorijski) zbor sv. Duje (1925.), koji
nastavlja tradiciju sve do danas. Taj se zbor zarana opredijelio
za vjernost strogoj liturgijskoj funkciji i ostvarivanju cecilijanskih
reformi. Među istaknutim skladateljima i kapelnicima iz tog
razdoblja, čija se brojna djela nalaze u Glazbenom arhivu splitske
katedrale, valja istaknuti nekoliko imena: F. S. Vilhar Kalski
(1852.-1928.), zaslužan za uvođenje i promicanje hrvatskog,
odnosno staroslavenskog jezika u pjevane obredne službe; nadalje
N. Faller (1862.-1938.), promicatelj stare glazbene baštine splitske
prvostolnice; Ć. M. Hrazdira (1868.-1926.), te poslije K. Adamič
(1887.-1945.), profesor u splitskom sjemeništu, plodni skladatelj
i vrsni zborovođa, koji je zapisivao pučke i katedralne napjeve,
ostavivši tijekom kraćeg djelovanja duboki trag u liturgijskoj
glazbenoj kulturi splitske prvostolnice.15
Prenašamo u nastavcima (s manjim izmjenama u međunaslovima) izvorni znanstveni rad:
Ivica Žižić - LITURGIJSKA GLAZBA IZMEĐU OČUVANJA GLAZBENE BAŠTINE I LITURGIJSKE PRAKSE
Crkva u svijetu
Post je objavljen 27.05.2008. u 07:00 sati.