Liturgijska glazba uvijek ostaje i jest umjetnost zvuka. Njezin
je identitet naime vazda zajamčen pripadnošću ‘svijetu umjetnosti’,
te je stoga podložna estetskim i formalnim kriterijima glazbene
umjetnosti kao takve, koji je u svakom pogledu obvezuju. Time se
ona smješta u širi horizont umjetničkog djela (ergon), koji počiva na
simboličko-estetičkom principu očitovanja lijepoga, eksplicirajući
komunikativne, interaktivne i integrativne forme vezane uz
specifični kulturalni obzor. No, glazbene funkcije, forme i strukture
očituju se na različiti i na dinamičan način u onom ambijentu
kojemu su povjerene i iz kojega proizlaze. U našem je slučaju to
bogoslužje Crkve. U onom smislu kada Sabor potvrđuje da “sveto
pjevanje združeno s riječima tvori potrebit i sastavni dio svečane
liturgije“ (SC, 112), valja uočiti specifičnost liturgijske glazbe, koja
se bitno razlikuje od drugih oblika glazbenog izražavanja time
što se događa u dimenziji vjerničkog iskustva i liturgijskog slavlja
Kristova Otajstva. Obzirom na taj vid, glazba u liturgiji može biti
nazvana svetom glazbom, ukoliko je ona bitno vezana uz obredno
iskustvo vjere, ali istodobno može biti nazvana i liturgijskom
glazbom, ukoliko proizlazi iz liturgije, k liturgiji je upravljena i
samo unutar liturgije se jedinstveno događa kao iskustvo same
vjere, koja u njoj pronalazi svoj estetski odraz. ‘Sveto’ i ‘liturgijsko’
u ovom slučaju izriču istu zbiljnost, uzmemo li u obzir da se uvijek
radi o svetom (sacrum) s kršćanskim predznakom, a liturgijskosakramentalnim
identitetom. S fenomenološke točke gledišta, u
‘induktivnom’ smislu, radi se o svetom u redu kršćanskog Otajstva.
No, ‘liturgijsko’ u objektivnom smislu izriče narav glazbe o kojoj je
riječ, njezinu ukorijenjenost u slavlje Otajstva i njezino odredište
u sudjelovanju vjernika na istom slavlju. Time je zajamčena
komplementarnost ovih dvaju različitih, ali usko povezanih vidova
istoga fenomena.1
Oko potonje problematike različitih nazivlja liturgijske glazbe,
koja nerijetko sa sobom nose niz općenitih ili posebnih konotacija,
ali i mjestimice oprečnih, ne postoje samo pojmovne neodređenosti.
Prenašamo u nastavcima (s manjim izmjenama u međunaslovima) izvorni znanstveni rad:
Ivica Žižić - LITURGIJSKA GLAZBA IZMEĐU OČUVANJA GLAZBENE BAŠTINE I LITURGIJSKE PRAKSE
Crkva u svijetu
Post je objavljen 22.05.2008. u 07:00 sati.