Zastadoh danas i upitah se: "Pa, gdje si, Bože?". I znam da neće mahnuti rukom i reći: "Evo me, stižem!" , ali ipak ga isčekujem. Znam da ga moram tražiti u malim stvarima koje znače život, u stvarima i ljudima koji me svakodnevno okružuju. Samo ne znam hoću li ga prepoznati hoću li znati kad mi je dao znak, kad mi je pružio ruku. On mi još jedini ostaje . Znam da samo On u svoj svojoj veličini može osjetiti svu bol moje duše, svu gorčinu nakupljenu u mom srcu, sve moje nemire i strahove. Jedino On može shavtiti zašto još uvijek volim, zašto sam slomljena i zašto patim. Samo mi On može pružiti riječ utjehe. Samo mi on može reći da nisam loša osoba, da ne idem krivim putem. Ali naravno ja sam griješnik i to samo zato jer sam čovjek. Griješim i molim za oprost. Oprašta mi i idem dalje, pa kad ponovno pokleknem, ponovno će mi odriješiti grijehe. A nekad mi se čini i da nam samo On oprašta, jer mi si međusobno sve manje opraštamo i sve manje vjrujemo.
BOŽE, VOLIM TE I VJERUJEM U PAVLOVE RIJEČI DA SE SVE OKREĆE NA DOBRO ONIMA KOJI LJUBE BOGA IZNAD SVEGA.