Prije nekog vremena skićem se ja po Zagrebu i tako, fotkam, lapim po gradu, povlačim se s noge na nogu... vidjela sam već hrpe raznih životinja po prozorima i to mi je tak' nekako simpatično i tužno u isto vrijeme. Jadne te životinjice kako, kao djeca, gledaju šta se vani događa, ali van (bar ne za sada) ne mogu... fotkala sam ih dosta... pa je tako bilo i taj dan...
Padne mi u pogled jedan miješanac kako svojim pametnim okicama promatra što se sve događa u kvartu, lijevo-desno, dolje, sav koncentriran... slatkica!
Ništa, ispucam par brzih fotki pa šta ispadne, "bojim se" da mi pas ne šmunge, jer baš mi se nekako dobro uklopio u tu tužnu zgradu i oronulu zgradu nekog starog radničkog naselja...
Dođem kući i polako pregledam fotke... kad... pogledam, jedna mi fotka malo čudna... sjetim se da mi se u tom brzom okidanju fotki u jednom trenu upalio blic, ali sam ga promptno ubila i nastavila fotkati... kad onooo! Hehehe... Obrati pažnju, Rumenka! Zapne mi za pogled neki detalj u pozadini psa, na zidu sobe...
Ne mogu vjerovati da sam uspjela ovo uhvatiti stojeći ispred zgrade i snimajući psa na prozoru I. kata zgrade. No, evo... simpatizeri Bin Ladena, bit će!
Usput, kad već nisam čula Društvo za zaštitu životinja, onda ovdje izražavam nemoćni prosvjed zbog onog mučnog natjecanja u, inače mojim omiljenim, Lokvama gdje se neki dan zlostavljalo te sirote životinje.