Tako je Nikolai Tolstoy, baveći se prisilnim repatrijacijama sovjetskih građana,
21 uočio velike sličnosti s izbjeglicama iz Jugoslavije koje prema naredbi
od 3. svibnja nisu trebale biti izručene. Tražeći poveznice, kako je vjerovao
“tajnog zadatka”, započeo je detaljnija istraživanja prema dostupnim britanskim
dokumentima. Prve postavke o postojanju tzv. “klagenfurtske zavjere”
u cjelokupnim događajima oblikovao je u članku “The Klagenfurt Conspiracy. War
Crimes & Diplomatic Secrets”.22 Nakon tri godine objavljena je i kompletna
studija “The Minister and the Massacres”,23 koja je zbog svoje aktualnosti 1991.
prevedena na hrvatski i objavljena pod naslovom “Ministar i pokolji. Bleiburg i
Kočevski Rog 1945.”24 Tolstoy je u knjizi optužio Harolda Macmillana (kasnije
premijer), za sudjelovanje u ratnom zločinu, pa je protiv njega i njegova istomišljenika
Nigela Wattsa, autora pamfleta “Ratni zločini i uprava Winchester
Collegea”, pokrenut sudski postupak. Dana 30. studenog 1989. engleski sud
presudio je da Tolstoy mora platiti novčanu kaznu od milijun funti, a knjiga
“Ministar i pokolji” je zabranjena. Iako je u svojim tezama Tolstoy ponekad
vrlo selektivan te donosi možda i upitne zaključke, ovi radovi predstavljaju
jedine sveobuhvatne studije koje bacaju “novo svjetlo” na pitanje izručenja.
No, ako se vratimo na “teren”, nailazimo na odlučujuće osobe u tom trenutku:
prvi komandant savezničkih snaga na mediteranskom dijelu, feldmaršal
Harold Alexander, koji je zapovijedao snagama u južnoj Austriji. Komande su
upućivane od 15. vojnog odsjeka (general Mark Clark) u Firenzi, do britanske
8. armije (general Sir Richard McCreery), čiji je glavni ured bio u sjeveroistočnoj
Italiji, blizu Udina. Ona se sastojala od dva korpusa; 13. korpusa (general
John Harding), koji je bio u Trstu i uz rijeku Isonzo, te 5. korpusa (poručnikgeneral
Sir Charles Keightley), koji je okupirao južnu Austriju, te spominjani
Harold Macmillan.
Već 11. svibnja J. B. Tito je otvoreno dao do znanja da polaže prava na Korušku
u koju su uz izbjeglice pristizala i pojačanja JA (Klagenfurt).
21 Nikolai TOLSTOY, Victims of Yalta, London 1977., 1986.
22 N. TOLSTOY, “The Klagenfurt Conspiracy. War Crimes & Diplomatic Secrets”, Encounter,
LX/5, London 1983.; Vidjeti i: N. TOLSTOY, Celoveška zarota. Vojni zločini in diplomatske
tajnosti, Celovec 1986.; N. TOLSTOJ, Matjaž KLEPEC, Tomaž KOVAČ, Trilogija o poboju
vojnih beguncev iz leta 1945. Vetrinj – Teharje – Rog, Maribor 1991., 13.-37.; “Za Bleiburg nije
odgovorna Churchillova vlada”, Nova Hrvatska, (London), br. 10, 22. listopad 1983., 11.-12.; S.
R. VLAHOVIĆ, Zborniku dokumenata iz britanske arhive. Anglo – Jugoslavenski odnosi 1941.
- 1948., 352.-357.
23 N. TOLSTOY, The Minister and the Massacres, London 1986.
24 N. Tolstoj , Ministar i pokolji. Bleiburg i Kočevski Rog 1945., Zagreb 1991.; Vidjeti i:
N. TOLSTOY, “Verzija grofa Nikolaia Tolstoya”, Otvoreni dossier: Bleiburg, 121.-193.; N. TOLSTOY,
“Mukotrpan put do istine”, Od Bleiburga do naših dana, 43.-46.; Milan BLAŽEKOVIĆ,
“Ministar i pokolji”, Bleiburg: uzroci i posljedice, (ur. Vinko Nikolić), München, Barcelona 1988.,
Zagreb 1998., 386.-445.
Prenosimo: Časopis za suvremenu povijest
Izvorni znanstveni članak. Autorica:
MARTINA GRAHEK RAVANČIĆ
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Post je objavljen 06.05.2008. u 07:00 sati.