VIŠESTRUKA INTELIGENCIJA
1. Mjerenje inteligencije
Svjetovne škole za svu djecu vezane su uz razvoj industrijskog društva. Za industrijski način proizvodnje bili su potrebni radnici koji znaju pisati i računati, sve ostale individualne mogućnosti su bile manje važno.
1905. godine francuski psiholog Alfred Binet sa svojim suradnicima izrađuje prvi test inteligencije kako bi pomogao u otkrivanju učenika s teškoćama u učenju. Ti testovi su provjeravali upravo ono što je za škole tog doba bilo bitno, a to su jezična i matematičko-logička inteligencija.
Osnovni nedostatak
Bogatstvo čovjekovih mogućnosti se svodilo samo na jezičnu i matematičko-logičku inteligenciju za koju se smatralo da čini jedinstven faktor inteligencije. Taj jedan faktor je vrlo teško diskriminirao kako specifične darovitosti, tako i specifične teškoće pojedinih učenika.
2. Višestruka inteligencija
Teorijski ju je razradio Howard Gardner u knjizi «Frames of Mind».
Inteligenciju dijeli na:
1. Lingvističku:
• učinkovito korištenje riječi bilo verbalno ili pismeno,
• bogat rječnik,
• izražajnost govora,
• bogatstvo jezičnog značenja izričaja,
• korištenje riječi u rješavanju praktičnih problema.
2. Logičko-matematičku:
• učinkovito korištenje brojeva,
• dobro logičko zaključivanje,
• lako uočavanja logičke strukture i odnosa te uzročno-posljedičnih veza,
• sposobnost kategorizacije, klasifikacije, zaključivanja, generalizacije, računanja i provjere hipoteza.
3. Prostornu:
• točno opažanje i snalaženje u prostoru,
• sposobnost prostornog oblikovanja,
• osjećaj za boje, linije i oblike,
• sposobnost vizualizacije,
• mogućnost grafičkog prezentiranja ideja.
4. Tjelesno-kinestetičku:
• sposobnost služenja cijelim tijelom u izražavanju misli i osjećaja,
• mogućnost korištenja ruku pri izradi predmeta ili umjetnina,
• dobra koordinacija, ravnoteža.
5. Glazbenu:
• osjećaj za glazbu,
• razlikovanje glazbe,
• glazbena kreativnost,
• glazbeno izražavanje,
• osjećaj za ritam, dinamiku, melodiju, boju glasa ili instrumenta.
6. Interpersonalnu:
• uočavanje i razlikovanje raspoloženja, namjera, motivacija i osjećaja drugih ljudi,
• sposobnost neverbalnog izražavanja i prepoznavanje neverbalnih znakova,
• korištenje neverbalnog izražavanja u praktične svrhe.
7. Intrapersonalnu:
• poznavanje samog sebe i mogućnost djelovanja u skladu s tim,
• točno poznavanje svojih dobrih i loših strana, mogućnosti i ograničenja,
• svijest o vlastitim raspoloženjima, namjerama, motivima, temperamentu i željama,
• samodisciplina, samorazumijevanje, samopoštovanje.
Prenosimo:Mreža zajednica učenja,Slavobski Brod
Radni materijal pripremio mr. sc. Branko Bognar
Post je objavljen 27.04.2008. u 07:00 sati.