Marketing
...diSapPOiNTe:D...
IzGUBljEnA...
ZBUnjeNa...
pOvRiJeĐENa...
IzGUbLjEna...
...Ne znam što bih sama sa sobom...
U samo jednom trenutku nestalo je sve što sam nekoć smatrala "idilom"; kao da je sve poprimilo nekakav drukčiji redoslijed i više se nikad neće vrati na staro... Ponajprije, ne mogu vjerovati da toliko dugo vremena nisam uviđala laž* oko sebe... To je upravo ono što me najviše pogodilo...
...i konstantno vraćam jedno te isti film u glavi i "vrtim" stare slike... Možda upravo zato jer mislim da ću konačno nešto i razumjeti, da ću shvatiti... Odjednom puno pitanja -pitanja na koja nemam odgovore i mislim da ih ipak nikad neću ni imat...
>"When the truth is found to be lies
and all the joy within you dies..."
Zašto skrivati istinu i ne reći ju odmah, na vrijeme? -zar nije tako bolje? (-vjerovatno se neki i neće složiti sa mnom...). Jer, prije ili kasnije sve se dozna, a najgore je kad upravo ono što niste željeli čuti i za što ste mislili da je nečija neslana šala ipak poslije i bude potvrđeno, tj. istinito?
A sada, kome sad da vjerujem...?! Da se držim za tračak* nade i vjerujem u to da će sve bit bolje; da će sve proć nakon nekog vremena; da ću zaboravit??? Ne, uopće se ne želim zavaravati zato jer i sama znam da ću samim tim potiskivanjem i upornim pokušajem zaborava samo sakupljat još više ljutnje i bjesa u samoj sebi... Al opet, ne mogu stvari ostaviti neriješenima/nedorečenima jer, kao da mi nešto brani to uraditi... 
-Or nOt.....???
...jedva čekam da ovaj tjedan završi, da si lijepo sve posložim u glavi i krenem dalje.
...jedva čekam da stvari već jednom krenu na bolje.
...jedva čekam da sve ovo već jednom završi.
...eNd.
Post je objavljen 18.04.2008. u 20:25 sati.