Ono kad te svijet malo ubije kad shvatiš koliko je dobar prema tebi a ti se pitaš...ček, jel ja to zaslužujem?
Neću pljuvat po sebi, ti samosažaljevački postovi, ma ne smiješ tako iz čiste odgovornosti... ne,ne,prođeš kroz taj neki weltshmertz,postaneš dobar ljudima i sebi jer si se borio za to, borio najnormalnije jer je to prirodno i niš drugo. i nije depra, niti čežnja za određenim, ne, sve je tu, sve a ništa veliko (kao kad te netko pita ima li što novo), al ti budi jaka da ti to zadržiš i cijeniš te mogućnosti i ne bojiš se tih ljudi koji te trebaju i vuku za tvoje pomno njegovane rukice.snage,izravnosti,normalnosti,hebeš obrambene mehanizme,i nemoj se slučajno jednog dana bojat nosit na leđima tog tvog usranog princa i njegovog bijelog konja.ok?!ok.
Post je objavljen 10.04.2008. u 23:09 sati.