Dižem se iz svog groba,
mrtvac sam koji hoda,
kovčeg mi je tiha soba,
ova je pjesma meni oda.
Hladne su moje beživotne ruke,
a obrazi blijedi,
slušam sa tugom
posmrtne zvuke,
gledaju me uplakani pogledi.
Sad tek shvaćam
da me nema više,
da prah postajem,
ispračaju me umorne kiše,
zauvijek nestajem.
Post je objavljen 10.04.2008. u 17:43 sati.