Ko iz špine voda, curi vrime,
Ne moreš zapovidit da triba stat.
Ne moreš mu zazvat ime,
Što više pitaš, manje ćeš o njemu znat.
I svima je teško i milo,
Ko se još rodija sa smijon u muci?!
A vrime se ka loza svilo,
Dok se bore za njega, ka ajduci.
Ne moreš se spasit,
Ka svića si bez struje.
Moreš se samo ugasit,
Kad projdu duge oluje!
Post je objavljen 12.04.2008. u 13:36 sati.