ova bol koju osjećam,ove rane koje ne zarastaju,ova prošlost što me progoni,ovaj život što izmiče kontroli...
iluzija stvarnosti previše je i ne mogu se više skrivati i čekati da bol nestane. strah da ću te izgubiti obuzima me i sada kročim,sama,ulivcama života,ulicama srama. hodam svijetom kojim nekada dvoje ljudi skupa hodaše,sanjam san gdje dvoje ljudi nekada volješe se!
zvukovi u daljini,izobličena lica,robovi navike i rasute slike uspomena tjeraju me na predaju. idem sad u tamu,gdje mi nitko neće vidjeti lice,idem tamo gdje me ljubav neće pronaći!!
pozdrav mojim dragim ljudakima....
evo ja sam vam opet došla nakon puuuuno,puuuuno vremena...
ah... jbg... kaj se može
ovaj uvodni dio.... to je moj sastav koji sam napisala u trenutku depre,pa sam ga htjela podijelit s vama i čut vaše mišljenej o tome....
a kod mene ima puno tog novog...
malo sam popravila ocjene,još sam s dadom... (mj i pol')i tako.... ne znam više kaj da vam kažem...
no dobro ja sad idem a vama ostavljam puuuuuno pouuuuno pozdrava do slijedećeg javljanja.
za pepozuba "sek i brac.... to su cvijete dva (2 kao dva)
molim vas,nemojte se obazirat na ove moje nebuloze... petra će shvatit... jel tako???
pozdravlaj vas vaša alkoholičarka (koja već neko vrijeme nije pila,što je jaaako p
Post je objavljen 10.04.2008. u 12:50 sati.